Crne misli od kojih ne možemo pobjeći i čiji postajemo robovi. Depresija. Od nje je oboljela Hrvatska. Zemlja smo s jednom od najvećih stopa depresije u svijetu. Zemlja pregoleme tuge. Pošteđen nije nitko. LeaDekleva s mrakom depresije borila se dvije godine.
"Beskrajno dugo sam spavala. Obavljala sam tek neke osnovne potrebe, a sve ostalo prolazilo je u spavanju. I to je zapravio bio bijeg od realnosti i razmišljanja o tome", rekla nam je Lea.
Tjeskoba i unutarnja bol sve su više preuzimale kontrolu nad njezinim tijelom.
"Kasnije se to kod mene zapravo pretvorilo u anksioznost. Ta neka depresija koju osjećamo zapravo može biti okidač za anksioznost i kasnije za napad panike što je bilo u mom slučaju. Znači taj prvi stupanj ne treba ignorirati", upozorava pjevačica.
Čovjek ne nalazi veselje ni u čemu. Niti u ljudima niti u stvarima. Od depresije, preko anksioznosti, Lea je došla do treće duševne rane - sve češći su bili napadaji panike.
"To znaju svi oni koji su to imali. Dakle to je jako ubrzan puls, srce, otkucaji srca, znojenje ruku, nogu, jedna kronična malaksalost do te mjere da se ne možeš više ustati iz kreveta", kaže Lea.
Stručnjaci kažu, depresija je boslest s tisuću lica. Pacijenti su skloni samoubojstvu, a oporavku su neophodni lijekovi.
U Hrvatskoj od depresije boluje dva do četiri posto muškaraca. Žena dvostruko više. Svakih 30 sekundi u svijetu se zbog depresije dogodi samoubojstvo. To je, kako je nazivaju psihijatri, mračna bolest.
Bez novca, bez sigurne budućnosti i posla. Porast broja oboljelih samo je, odraz vremena u kojem živimo.
No, depresija se može uspješno liječiti. Važno je priznati da imamo problem i potražiti pomoć. Lea je sada, kaže, sretnija nego ikada. Nakon dvije godine borbe s bolešću potpuno se oporavila i svijet gleda drugim očima.
Iako u početku naivno vjerujemo kako ćemo zgrabiti život, on na kraju zgrabi nas. Otrgnuti se iz tih ralja nije lako, ali nije niti nemoguće. Najvažnije je sam sebi obećati - nema predaje.
