Ozljede ruke, tijekom sportova na snijegu, znatno su rjeđi nego ozljede nogu. Međutim, svejedno je koji dio tijela ozlijedite, jer su vam u oba slučaja i odmor i rekreacija izmakli.
Prema pametnoj poslovici da je http://www.bilicvision.hr/, priprema za skijanje i daskanje, te razumni stavovi najvažniji su preduvjeti za uživanje u tim sportovima bez ozljeda.
Često čujem od svojih pacijenata kako znaju da je fizička priprema korisna i da smanjuje učestalost ozljeda, ali za nju nemaju vremena. Neki od njih izgubiti će cijelu skijašku sezonu, neki cijelu godinu, a manji broj ostati će trajni invalidi bez mogućnosti bavljenja zimskim sportovima, a neki bilo kakvim. Da ne spominjem vrijeme provedeno u bolnici, vrijeme potrebno za liječenje, vrijeme potrebno za rehabilitaciju, potrebu za tuđom pomoći, ne mogućnost obavljanja posla, pohađanja škole ili fakulteta itd.
Dakle, prvo treba postaviti prioritete u organizaciji svoga života i naći vremena za adekvatnu pripremu. Zimski sportovi su sezonski, te je učestalost ozljeda posebno visoka. Za većinu sportova kojima se bavimo cijelu godinu, stalno smo na višem ili manjem stupnju spremnosti i kondicije. Tako, što dulje skijamo tijekom godine, to smo spremniji i u boljoj kondiciji. Najugroženiji su oni koji skijaju i daskaju samo tjedan ili čak i manje. Kako je i nivo tehnike skijanja i daskanja neobično važan u prevenciji ozljeda, to će prije doživjeti ozljedu onaj koji su rjeđe na snijegu. Dakle, što ste rjeđe na snijegu, to vam je više potrebna i priprema i poduka.
Najbolje prolaze one koji se bave sportom redovito. Njima je najčešće dovoljno nekoliko tjedana prije odlaska na snijeg započeti sa fizičkom pripremom specifičnom za skijanje ili daskanje.
Posebno su ugroženi početnici, oni koji vole velike brzine i rizike, te oni koji žele iskoristiti svaki trenutak dana jureći niz padine. Mnogi ozljeđenici su mi ispričali priču kako su se htjeli spustiti niz padinu još samo jednom, zadnji puta toga dana, najčešći kada su svjetlosni uvjeti već nešto slabiji, a tijelo i duh najumorniji. Ne rijetko se ozljeda dešava na samom kraju skijanja, dan pred povratak kući. Dakle, manje rizika i brzine za one manje iskusne i manje pripremljene, te ako propustite 'zadnji' spust, daleko je veća šansa vratiti se kući bez ozljede.
Žurba pri odlasku iz hotela na skijašku stazu također nije dobra. Tada 'nemate' vremena za istezanje i zagrijavanje svih mišićnih grupa važnih pri skijanju i daskanju, što je također jedan od faktora češćih ozljeda.
Najčešća ozljeda skijaša je ozljeda unutarnjeg ligamenta u korijenskom zglobu palca. Takva ozljeda ima i poseban naziv – 'skijaški palac'. Razlog je pad pri kojem stisak palca i prstiju ne popusti, a držač skijaškog štapa ima tendenciju neprirodnog i prevelikog udaljavanja palca od šake pri čemu djelomično ili potpuno puca navedeni ligament. Najbolja prevencija takve ozljede je opuštanje hvata palcem i prstima kojima držimo držač štapa. To nije lako, osim ako ne vježbamo tu radnju tijekom treninga padanja i ustajanja, a koji bi trebao biti dio rutinskih skijaških treninga.
Ako ipak dođe do ozljede nazvane 'skijaški palac', treba se obratiti ortopedu koji treba procijeniti o kakvoj ozljedi se radi. Ako je u pitanju djelomična ozljeda ligamenta, dovoljna je imobilizacija palca longetom ili cirkularna imobilizacija, a ako se radi o potpunoj ozljedi ligamenta, neophodna je operacija. Važno je da operaciju obavi ortoped specijaliziran za kirurgiju šake. Brzina javljanja liječniku je također neobično važna. Što je vrijeme od ozljede do postavljanja imobilizacije ili eventualnog operacijskog zahvata kraće, to je krajnji rezultat bolji, a vrijeme rehabilitacije kraće.
Najčešća ozljeda daskaša je prijelom ručnoga zgloba, zapravo deblje od dvije kosti podlaktice, a koja se naziva radius ili palčana kost (nalazi se na strani palca). To se dešava pri padu kada se refleksno pružaju ruke prema podlozi kako bi se od udarca sačuvali glava i tijelo. Međutim, brojni ozljeđenici dolaze sa zimskog odmora s takvom ozljedom koju su zadobili pri padu na ledu ili bilo kojoj drugoj skliskoj podlozi. Posebno su ugroženi daskaši početnici koji imaju šansu loma palčane kosti 2,5 puta veću od iskusnih daskaša. Razlog je njihova manja sposobnost zadržavanja ravnoteže tijekom daskanja. Dakle, umjereno daskanje za početnike, te dobra obuća i pažnja na skliskoj podlozi za ostale, važni su faktori prevencije loma. Kako međutim umjereno daskanje ne ide najčešće skupa s teenagerima, vrlo su koristan dio opreme rukavice sa posebnim umetcima - ojačanjima koje značajno smanjuju učestalost prijeloma palčane kosti.
Trening padanja bilo na lijevu ili desnu stranu također je važan faktor prevencije loma. Na stranu gdje gleda prednji dio tijela treba pasti tako da se nadlaktice priljube uz tijelo, laktovi sasvim saviju tako da podlaktice priljubimo uz prednji dio tijela.. Noge su nam ispružene u koljenima i kukovima. Tada padamo na koljena, laktove i podlaktice i ne može doći do loma palčane kosti. Pri tome kralješnica je lagano savijena prema straga kako bismo sačuvali lice od podloge. Najbolje je imati kacigu koja ima plastični prozirni štitnik za lice. Na stranu stražnjeg dijela tijela pada se tako da savijemo koljena i kukove pod 90 stupnjeva i savijemo kralješnicu prema naprijed, pri čemu nadlaktice držimo sa strane tijela, nešto malo više prema naprijed, a laktove potpuno savijemo držeći podlaktice s prednje strane tijela. Tako se sklupčani možemo okretati pri čemu je neophodna kaciga.
Ako se lom palčane kosti ipak desi, potrebno je što ranije javiti se ortopedu, najbolje specijaliziranom za šaku. Osim pregleda, potrebno je učiniti rentgensko snimanje, po potrebi CT, a ponekada i MR, poglavito kada se sumnja i na ozljedu mekih tkiva. Liječenje se vrši, ovisno o tipu prijeloma. Najčešće namještanjem prijelomnih ulomaka u anatomsku poziciju, nakon toga imobilizacija longetom, kada prođe otok cirkularnom imobilizacijom, a ponekada i operacijski. Postoji niz načina operacijskog namještanja prijelomnih ulomaka kao i njihove fiksacije, a što ovisi samo o tipu i podtipu prijeloma. Prva pomoć je postavljenje provizorne imobilizacije i povišeni položaj šake iznad nivoa srca sa svrhom očuvanja cirkulacije, a koja je tada u pravilu kompromitirana. U slučaju da dođe do cijeljenja kosti u krivom položaju, kasnijim operacijskim zahvatima koje nazivamo korektivnim osteotomijama, možemo popraviti položaj i oblik kosti, uspostaviti pravilne odnose u ručnom zglobu, te vratiti cijelu ili dio funkcije koja je postojala prije loma i cijeljenja u krivom položaju.
http://www.bilicvision.hr/
