Evolucijski biolog David Haig s američkog Sveučilišta Harvard nedavno je iznio hipotezu koja će mladim roditeljima pomoći da shvate zbog čega njihovo čedo usred noći gorko plače, a pritom nije gladno.
Znanstvenik tvrdi da, iscrpljujući majku, beba nesvjesno nastoji spriječiti majčinu ovulaciju i potencijalno začeće brata ili sestre. Usto, noćnim hranjenjem, odnosno dojenjem bebe produljuju fazu majčina neplodnog razdoblja koje uslijedi nakon poroda, piše profesor Haig u listu Evolution, Medicine and Public Health. Noćna buđenja češća su tijekom druge polovine prve djetetove godine života te tijekom razdoblja njegova dojenja.
Iako zvuči pomalo neuvjerljivo, za ovakav zaključak postoji logična pretpostavka, tvrdi Haig dodajući da je takvo ponašanje djeteta evolucijski uvjetovano. Naime, u razdobljima koja su nekad bila česta i tijekom kojih su vladali glad ili zarazne bolesti, izgledi beba da prežive bili su veći ukoliko su razmaci između rođenja djece bili veći. Na majčinu iscrpljenost može se gledati kao na sastavni dio djetetove "strategije" da poveća vrijeme do sljedećeg poroda, tvrdi Haig.
Antropologinja Holly Dunsworth sa Sveučilišta Rhode Island priznaje da je Haigovo gledište zanimljivo, ali da definitivno "nije jedino". Haigovo istraživanje, kaže Dunsworth, ne uzima u obzir sve dobre strane dojenja tijekom noći kojim dijete ne prima samo hranu već i majčinu ljubav i toplinu. Iz ove perspektive, dječji plač i hranjenje tijekom noći više izgledaju kao međusobna suradnja nego kao nekakav konflikt", smatra Dunsworth.
