Hipohondri odlaze k liječniku neprestance s novim simptomima i postaju ovisni o posjetima doktoru.
Kada ih liječnik pregleda i utvrdi kako je s njime sve u redu, hipohondar je nakratko rasterećen, ali ne zadugo. Ubrzo se jave novi simptomi i rađaju novi strah, te potiču hipohondre da opet zatraži liječničku pomoć.
Hipohondri se srame svoje ovisnosti, pa često mijenjaju liječnike.
Međutim, to što pacijent nema tjelesnih oboljenja ne znači da su njegovi simptomi lažni. Naprotiv, taj pacijent doista ima ozbiljan problem, jer hipohondrija je somatski poremećaj pri kojem se tjelesni simptomi ne mogu potpuno objasniti bilo kojim tjelesnim poremećajem. U posebnoj su opasnosti osobe s povišenom percepcijom ili povišenim "bdijenjem nad vlastitim tijelom", kažu stručnjaci.
Osim toga, hipohondri se teško nose s negativnim emocijama i "često njihovi strahovi proizlaze iz velikog stresa".
Osobito je važno hipohondre koji započnu psihoterapiju uvjeriti da "nisu ludi", a zatim moraju priznati da imaju psihološki poremećaj. Taj poremećaj liječi se kognitivnim biheviorističkom terapijom (KBT).
