"U tjednima otkako sam hospitalizirana zbog koronavirusa, isto je pitanje preplavilo moj pretinac elektroničke pošte, tekstove i izravne poruke: Je li ti sada bolje?", započinje svoju ispovijest novinarka Fiona Lowenstein za New York Times.
Ona, naime, poput mnogih drugih oboljelih, tvrdi kako oporavak od COVID-19 nije baš tako jednostavan kako ljudi misle. Kako kaže, teško joj je pomiriti zadovoljstvo vezano uz oporavak dok je još neki simptomi muče, kao i mogući način zaraze te tjeskoba zbog straha može li se njezino stanje iznenada pogoršati kao kod nekih.
Simptomi traju mnogo dulje od dva tjedna
"Testirala sam se i pozitivnu dijagnozu dobila 17. ožujka te nisam znala što mogu očekivati. Puno toga nam oko novog virusa nije poznato, a neki od simptoma koje sam iskusila, poput probavnih tegoba i gubitka osjeta mirisa, tek su bili identificirani", kaže Lowenstein.
U tjednima nakon toga, svijet je saznao više o tome kako simptomi virusa mogu izgledati, ali još uvijek ne znamo mnogo o dugoročnim utjecajima na zdravlje, mogućnosti imuniteta, koliko dugo zaraženi pacijenti ostaju zarazni ili kako izgleda oporavak. Moramo početi pridavati veću pozornost iskustvima preživjelih od koronavirusa.
"Kada sam se prvi put vratila kući iz bolnice, osjećala sam se usamljeno u svojemu procesu ozdravljenja. Željela sam dobiti informacije i povezati se s drugima koji su dijelili moje iskustvo, stoga sam pokrenula internetsku grupu za podršku ljudima koji imaju simptome COVID-19 ili su se oporavili od virusa", objašnjava novinarka.
U protekla dva tjedna njezinoj su se grupi pridružili ljudi iz cijeloga svijeta. A jedna od najčešćih tema rasprave bila je koliko je proces oporavka složeniji nego što se misli. Ljudi su podijelili priče o simptomima koji se javljaju, nestaju pa opet javljaju i traju mnogo dulje od dva tjedna.
Tegobe su prisutne i mjesec dana poslije
Sami Aviles, inače zdrava 31-godišnjakinja, otkrila je kako je 21. dana bolesti njezino disanje bilo dovoljno dobro da ne treba pomoć liječnika, no još uvijek je iskašljavala krv zbog stalnoga naprezanja, a temperatura joj se vratila nakon što je prethodno nestala.
Drugi član grupe Charlie (24) opisao je svoj slučaj kao "relativno blag", ali kaže kako više od 23 dana od bolesti još uvijek osjeća vrućicu, kašalj i nedostatak daha.
Sabrina Bleich (26) bori se s jakim umorom i "upornim problemima disanja", koji joj otežavaju hodanje, punih mjesec dana nakon što je prvi put osjetila simptome.
Jag Singh (55) još se muči s "upornim kašljem" četiri tjedna nakon svojih početnih simptoma.
Ostaju psihički problemi i noćne more
Novinarka Fiona ističe kako su prošla gotovo četiri tjedna otkako se razboljela i tri tjedna otkako je otpuštena iz bolnice. "Iako su moja groznica i kratkoća daha nestale, moj put prema oporavku bio je daleko od linearnoga. Moj drugi tjedan bolesti donio je pogoršane probavne probleme, gubitak osjeta mirisa te intenzivan pritisak u sinusima", objašnjava ona.
"U to vrijeme osjećala sam intenzivan umor, jake glavobolje, probleme s fokusiranjem i kratkotrajan gubitak pamćenja. Od dolaska novih simptoma još me više zbunjivao način na koji se zaustavlja i počinje moj napredak. Iako je sveukupna putanja poboljšana, dobri dani često prate loše, a ja sam još uvijek daleko od svojega uobičajenog i aktivnog života", priznaje Lowenstein.
"Vijesti su pune pozitivnih priča o pacijentima koji su preživjeli COVID-19 - uključujući i moju - ali rijetko te naracije pokrivaju dug i nejasan put prema oporavku koji slijedi. Svjetska zdravstvena organizacija je navela da ljudi koji imaju 'blage' slučajeve mogu očekivati da će oporavak trajati dva tjedna, dok onima s 'teškim' simptomima može trebati do šest tjedana da se oporave, ali razlika između 'blagih' i 'teških' slučajeva je zbunjujuća i mnogi od nas dulje vrijeme doživljavaju simptome", napominje novinarka.
Neki od ljudi iz njezine grupe za podršku vratili su se na posao i navodno su se oporavili. Gotovo svi imaju problema s mentalnim zdravljem, uključujući jaku anksioznost, napadaje panike i depresiju. Pored toga, još uvijek osjećaju tjelesne simptome zbog kojih su budni noćima, a imaju i česte noćne more.
Upute se razlikuju širom svijeta
"Smjernice o prevenciji katkad su isto tako nejasne. Meni je, konkretno, prilikom otpusta iz bolnice rečeno da trebam ponoviti test kako bi se utvrdilo da više nisam zarazna. Ali, kada sam se, prema uputama, obratila Ministarstvu zdravstva, rečeno mi je da me ne mogu testirati i neka pričekam sedam dana od prvoga dana simptoma i tri dana od prestanka vrućice, no nitko nije izgledao samouvjereno u tim uputama", tvrdi Fiona.
"Nedavno sam saznala i za pacijenta u Singapuru koji je, premda se osjeća dobro, i dalje pozitivan na testu 34 dana poslije. Čini se da se smjernice za bolest širom svijeta razlikuju", napominje novinarka.
Ona smatra kako ima smisla da se detalji oporavka i dalje dijele u privatnim porukama i na društvenim mrežama. Napokon, dok se stopa zaraze povećava, novost virusa znači da još uvijek nema nikoga na svijetu tko bi mogao izvijestiti o tome kakav je život nakon četiri ili šest mjeseci nakon pojave simptoma.
No, iako naša primarna zadaća mora biti posvećivanje resursa najugroženijim pacijentima, također moramo početi razmišljati o svim fazama ove pandemije. Veća pozornost usmjerena na razumijevanje procesa oporavka pomoći će preživjelima da se suoče s neizbježnim teretima tjelesnoga i mentalnoga zdravlja koji su se integrirali u društvo, piše New York Times.
