Sam tijek liječenja i oporavka uvelike ovisi o stanju uhranjenosti pacijenta te je odgovarajućom prehranom moguće ublažiti neugodne nuspojave terapije, ubrzati oporavak kao i općenito poboljšati kvalitetu života. Sami pacijenti su nerijetko izrazito motivirani za promjenu prehrane, no „u moru“ danas lako dostupnih informacija mogu donijeti krive prehrambene odluke koje će otežati liječenje. Stoga je jedan od važnih koraka u terapiji malignih bolesti savjetovanje s educiranim nutricionistom čija uloga nije samo procjena nutritivnog stanja i rizika od malnutricije (pothranjenosti), već i da bolesniku pomogne u prilagodbi prehrane i donošenju informiranih odluka, osobito kada je u pitanju unos dodataka prehrani kao i „razbijanje“ zabluda i narodnih vjerovanja koji prate ovo područje.
Zašto je kod onkoloških bolesnika važno pratiti tjelesnu masu?
Tjelesna masa onkoloških bolesnika je vrlo važan parametar u praćenju razvoja bolesti koji neupitno utječe na ishod liječenja. Nenamjerno mršavljenje je nerijetko jedan od prvih znakova bolesti uočljiv i prije samog postavljanja dijagnoze, a poznato je da se čak i malen gubitak kilograma (manje od 5 % tjelesne mase) prije početka samog liječenja, može negativno odraziti na ishod i podnošenje liječenja kao i na kvalitetu života. Nažalost, gubitak tjelesne mase kao i općenito loš nutritivni status je čest „suputnik“ tijeka malignih bolesti i njene terapije. Učestalost gubitka tjelesne mase ovisi o vrsti maligne bolesti, no poznato je da su oboljeli od karcinoma pluća i probavnog sustava (jednjaka, želudca, debelog crijeva, rektuma, jetre i gušterače) u najvećem riziku od neželjenog gubitka na tjelesnoj masi. Uz činjenicu da negativno utječe na stopu preživljenja i kvalitetu života, pothranjenost ugrožava i funkcionalni status oboljelih od karcinoma što dodatno doprinosi teretu bolesti.
Dodatni problem predstavlja činjenica da kod nekih onkoloških bolesnika, u razvoju bolesti, gubitak tjelesne mase i masnog tkiva prati i gubitak mišićnog tkiva (i do 80% svih tjelesnih zaliha) te prisutnost izrazite sistemske upale. Takvo tjelesno propadanje nosi ime sindrom tumorske kaheksije i značajno utječe na sam proces liječenja kao i stopu preživljenja. Iako se ne javlja u svih onkoloških bolesnika, učestalost tumorske kaheksije je velika, a poražava činjenica da predstavlja glavni uzrok smrti u petine onkoloških bolesnika.
Imajući u vidu kompleksnost samog problema, a u cilju optimizacije liječenja, od iznimne je važnosti već pri samoj dijagnozi započeti s procjenom rizika od pothranjenosti u bolesnika te redovito vršiti reevaluaciju nutritivnog stanja, čak i kada se završi specifično onkološko liječenje. Pacijent već sam može uočiti neke od negativnih promjena, no educirani stručnjak je taj koji na temelju pregleda, anamnestičkih podataka, laboratorijskih nalaza, antropometrijskih mjerenja te mjerenja bazalnog metabolizma i sastava tijela donosi procjenu stanja uhranjenosti bolesnika.
Prepozna li se pothranjenost, tumorska kaheksija i anoreksija dovoljno rano puno se može učiniti na nutritivnom planu kako bi se spriječilo ili barem ublažilo daljnje mršavljenje i razvoj malnutricije. Prvi korak je, u stvari, dijetetsko savjetovanje s nutricionistom koji kreira program prehrane prilagođen pacijentu i njegovom stanju, dobi i težini bolesti. Personalizirani pristup je ovdje izuzetno važan jer, u slučaju onkoloških bolesti gdje je svaki tumor specifičan, nikako ne vrijedi pravilo „jedna dijetetska terapija pristaje svima“. Individualni pristup bolesniku te suradnja s njime u odabiru odgovarajućih namirnica koje on dobro podnosi, pomaže u održavanju odgovarajuće mišićne mase i može poboljšati ishod liječenja.
(FOTO: Pexels)
U slučaju kada uravnotežena prehrana nije dovoljna za održavanje uhranjenosti poseže se za oralnim nadomjesnim pripravcima koje pacijentima po potrebi propisuje liječnik. Riječ je o tzv. enteralnim pripravcima koji se unose oralno, a osiguravaju dodatni izvor nutrijenata. Prvi izbor pri primjeni nutritivne potpore u većine onkoloških bolesnika je odabir visokoproteinskih priprava koji osiguravaju povišen unos od 2.2 g EPA-e (eikozapentaenska masna kiselina iz skupine omega 3 masnih kiselina) dnevno. Valja naglasiti da ovakvi pripravci ne zamjenjuju standardnu prehranu, oni su tek sredstvo da se osigura dodatna energija, proteini i drugi potrebni mikronutrijenti, a primijenjeni pravovremeno pomažu u održavanju prikladne prehrane što može pospješiti terapijski ishod. U slučajevima kada nije moguć oralni unos hrane, ali je probavni sustav u funkciji primjenjuje se enteralna prehrana na sondu ili stomu, dok je djelomična ili potpuna parenteralna prehrana gdje se posebno pripremljeni pripravci apliciraju direktno u krvožilni sustav, rezervirana za bolesnike koji ne mogu unositi hranu na usta, ne podnose enteralnu prehranu i imaju oštećenje probavnog sustava.
U suradnji s nutricionistom ublažite nuspojave liječenja
Osim što procjenjuje i prati stanje uhranjenosti onkološkog bolesnika kako bi se na vrijeme prepoznao rizik od pothranjenosti i poduzele mjere potpornog liječenja, nutricionist ima važnu ulogu i u ublažavanju nuspojava liječenja.
Poznato je da specifično onkološko liječenje može uzrokovati različite nuspojave poput mučnine i povraćanja, proljeva, opstipacije, promjene osjeta okusa, ranica u ustima, teškoće sa žvakanjem i gutanjem, gubitka apetita, suhih usta, umora, anemije i sl. što dodatno otežava unos hrane i povećava rizik od pothranjenosti. Važno je da kao pacijent iskomunicirate sve nuspojave s nutricionistom ili stručnom osobom jer se većina nuspojava može spriječiti ili ublažiti pravodobnom prilagodbom prehrane. Samo kao primjer, kod bolnog gutanja savjetuje se unos usitnjene ili tekuće hrane koja neće dodatno pogoršati bol, dok je jedan od savjeta kod promjene osjeta okusa upotreba plastičnog pribora za jelo. Ublažavanjem neugodnih nuspojava može se uvelike poboljšati kvaliteta života čime osiguravamo što bolji unos hrane, a što u konačnici pruža više energije potrebne za borbu protiv bolesti.
Dodaci prehrani i maligne bolesti – oprez je najbolji pristup
U današnje doba lako dostupnih informacija, oboljeli su svakodnevno izloženi što kvalitetnim, što brojnim nestručnim i neosnovanim savjetima o tome kako bi se trebali hraniti. Ne nađu li educiranog stručnjaka, bolesnici se lako mogu pogubiti u moru informacija i donijeti krive i kontraproduktivne odluke za svoje zdravlje. Ova problematika je možda najviše vidljiva kod raznih dodataka prehrani dostupnih na tržištu koji bombastično obećavaju izlječenje.
Činjenica je da je tema dodataka prehrani kod malignih bolesti pacijentima koji su u potrazi za izlječenjem izuzetno zanimljiva. Stoga i ne čudi, njihov nekritični stav oglašavanju. Prema istraživanjima, više od 50 % onkoloških bolesnika poseže za pripravcima i to najčešće bez znanja svog liječnika. No, ovdje valja biti izrazito oprezan. I dok postoje određeni biološki aktivni spojevi čija se suportivna primjena u terapiji bolesti sve češće afirmira poput kontrolirana primjena vitamina D, kurkumina, betaglukana, eikozapentaenske masne kiseline i određenog ljekovitog bilja te vitaminskih pripravaka, nekritičko uzimanje proizvoda može umanjiti djelovanje terapije, djelovati kontraproduktivno i biti opasno po zdravlje, osobito ako pacijent odbija standardno liječenje posežući za tzv. čudotvornim pripravcima.
Imajte na umu da dodaci prehrani ne podliježu strogim kriterijima procjene sigurnosti i kvalitete kao što je to slučaj kod lijekova te da se danas preko interneta može kupiti svašta i to iz neprovjerenih izvora. Ostaje i pitanje interakcije mnogih supstanci s lijekovima, područje koje zasigurno nije dovoljno istraženo kao i nedostatak randomiziranih kliničkih studija na ovu temu.
Stoga, pripravke kod malignih bolesti valja uzimati u dogovoru s liječnikom i nutricionistom te kao potpora standardnoj terapiji, nikako kao alternativa njoj jer samo na takav način mogu imati povoljan učinak i poboljšati kvalitetu života bolesnika.
Imate li još pitanja?
Suradnja i otvorena komunikacija s nutricionistom je važna karika u terapiji bolesti. Ukoliko je stručnjak upoznat sa svim prehrambenim tegobama koje vam se javljaju, lakše će odabrati modalitet nutritivne intervencije koji može pomoći. Neke od najčešćih nedoumica koje onkološki bolesnicu imaju uključuju pitanja poput:
- Postoji li specijalna prehrana za oboljele od malignih bolesti?
- Smijem li konzumirati soju ako imam karcinom dojke?
- Čujem da dijeta sokovima daje odlične rezultate, je li to za mene?
- Hrani li šećer karcinom?
- Što da jedem za povećanje razina leukocita?
- Da li je sigurno posegnuti za antioksidansima za vrijeme kemoterapije?
- Smijem li uzimati probiotike da ublažim terapijom izazvanu dijareju?
Imate li ovakva ili slična pitanja svakako se posavjetuje s nutricionistom koji će vam dati sve potrebne informacije za donošenje najbolje odluke. Zapamtite, održavanjem adekvatnog nutritivnog statusa moguće je utjecati na prognozu (iz)liječenja, kvalitetu života i funkcionalni status te poboljšati podnošljivost terapije zbog čega se svim bolesnicima preporučuje nutricionističko savjetovalište u što ranijoj fazi bolesti i zbog čega nutricionist čini važan dio multidisciplinarnog tima u liječenju malignih bolesti.
