Osnivač ste prve škole trčanja u Hrvatskoj - nekada je to bila Adidas škola trčanja, danas se zove Trčaona, pokrenuli ste i portal Trčanje.hr koji mnogo znači, kako trkačima početnicima tako i onima koji imaju zavidne kilometre u nogama, predsjednik ste udruge DŠR Aktivan život, organizator ste brojnih utrka - Zagrebački noćni cener, Zagrepčanka 512 i kros utrka Volim trčanje koja se održava ove subote.
- Otkud vam energije za toliko projekata? Kako izgleda vaš prosječni dan?
Od većih projekata, izostavili ste još samo planinarski projekt Vikendom na Medvednicu u sklopu kojega građane Zagreba svaku drugu nedjelju vodimo na Medvednicu :)
(FOTO: Privatni album)
Kao što ste i sami primijetili, vodimo dosta velikih projekata tijekom godine, što se prije nekoliko godina pretvorilo u nekoliko stalnih radnih mjesta tako da se kolegice i kolege i ja ovime bavimo tj. ovo nam je postao cjelodnevni posao.
S obzirom na to da je okvir našeg djelovanja udruga koja je osnovana u svrhu promocije i popularizacije bavljenja sportskom rekreacijom – iz misije udruge crpimo energiju. Želja nam je promijeniti negativnu statistiku koja kaže da se u Hrvatskoj 62 posto građana ne bavi nikakvim sportom ni rekreacijom.
Što se tiče mog radnog dana, ne razlikuje se puno od radnog dana bilo koga tko se bavi nekim sportom: odbacim klinca u školu, posao 9-17 i dan završim trčanjem u svojoj Trčaoni ili odradim samostalno trening u obližnjem Maksimiru. Katkad trčanje odradim ujutro tako da oslobodim popodne za privatne obveze. Trčim 3-5 puta tjedno, ovisno o tome koliko mi obveze dopuštaju. Uglavnom, trčanje je u mom životu prisutno cijeli dan :)
• Što vas je potaknulo da krenete trčati i kako su izgledali vaši počeci?
Kod mene je to bila kombinacija zdravstvenih razloga (povišen kolesterol i trigliceridi) te potrage za aktivnosti kojom se mogu baviti sam jer je nakon zaposlenja bilo sve teže složiti ekipu za nogomet ili neki drugi grupni sport.
Sjetio sam se da je prijatelj rekao kako on trči pa sam ga zatražio savjete kako početi i nekako uz njegove savjete polako ulazio u svijet trčanja. Tada (2006. godine) još nije bilo škola trčanja niti je bilo ikakva drugog organiziranog oblika treniranja za odrasle koji su se željeli početi baviti trčanjem.
• Jeste li oduvijek sportski tip?
Da, uvijek sam se bavio nekim sportom. Dijete sam sa sela pa mi je kretanje usađeno od malih nogu. Prije trčanja sam dosta planinario i bio u planinama tako da mi se jako sviđa što je posljednjih godina trail trčanje postalo popularno pa imam društvo za trčanje po planinama. :)
(FOTO: Privatni album)
• Možete li usporediti trkačku scenu u Hrvatskoj 2006. (kada ste i sami počeli trčati) i danas?
Budući da sam od 2006. godine aktivno uključen u razvoj trkačke zajednice, mogu reći da se ona jako promijenila u ovih desetak godina. Tada je trkačka zajednica bila malobrojna, a po utrkama se sretala uvijek ista ekipa jer je prosjek sudionika po utrkama bio oko 70 osoba. Žene su bile rijetkost. Na savskom nasipu i Jarunu mogli ste sresti samo nekoliko trkača.
Zanimljivo je da su utrke bile uglavnom polumaratonske, što je zahtijevalo da ste u jako dobroj formi ako želite postati dio zajednice. Kalendar utrka znao se napamet i nakon svake utrke dogovarao se susret u idućem gradu pa se i puno putovalo Lijepom Našom.
Neskromno mogu reći da su se prve prave promjene počele događati s našim projektom Škole trčanja koja je imala (ima i danas!) misiju u rekreativno trčanje uključiti što više odraslih građana (30-55 godina). Budući da je projekt uspio, jer smo na godinu obuhvaćali i po 1000 građana te da smo ga jako dobro marketinški vodili, to se polako počelo osjećati i u trkačkoj zajednici koja je postala sve veća.
Ciljano smo počeli popularizirati i kraće utrke od polumaratona (2008. sami organiziramo prvu kros utrku Volim trčanje sa stazama od 5 i 15 km) tako da i početnici imaju gdje nastupati.
Danas imamo situaciju da u gradu Zagrebu imate više od deset škola trčanja, imate triput više utrka nego 2006. godine. Trkačka zajednica se povećala toliko da je sad normalno da na utrci bude 500 sudionika, a malo bolje organizirane utrke prelaze 1000, a one najbolje i 3000 ili više sudionika. Dogodilo se i to da se broj žena koje se bave trčanjem uvelike povećao tako da danas na utrkama imate podjednak broj muškaraca i žena ili čak nešto više žena od muškarca.
Sjajna stvar koja se dogodila prije nekoliko godina je B2B pokret. Njime se kroz trčanje uspjelo doprijeti do menadžmenta tvrtki i tamo osvijestiti važnost sporta i rekreacije zaposlenika.
(FOTO: Privatni album)
• Možete li nam nešto više reći o utrci Volim trčanje koja se održava 9. lipnja?
Ta je utrka jedan od prvih projekata kojim smo željeli promijeniti trkačku scenu. Kao što sam već rekao, ideja nam je bila da trčanje približimo običnim trkačima, a ne da ono bude samo za maratonce. Iz godine u godinu razvijali smo ideju na način da smo uvrštavali kraće distance kako bi se trčanjem bavilo što više građana, zatim pokretanje dječjih utrka.
Danas volimo reći da je ovo utrka na kojoj želimo okupiti cijelu obitelj jer svatko ima utrku na kojoj može sudjelovati. Svjesni smo da se djeca sve manje kreću i sve manje bave sportom pa je najbolje da uče od svojih roditelja – ako se roditelji bave sportom, vrlo vjerojatno će i oni.
• Što je najvažnije za trkače početnike? Je li nužno upisati školu trčanja ili možemo i sami naučiti trčati?
Nije nužno da trkač početnik upiše školu trčanja. Na internetu ima jako puno kvalitetnih programa koje je dovoljno pratiti i uspjeh je zagarantiran. No, u ovih devet godina koliko imamo školu trčanja shvatili smo da je motivacija najvažniji faktor uspjeha jer svatko od nas ponekad ima loš dan (pa ne odemo na trening) a to se katkad pretvori u loš tjedan i vrlo brzo zaboravimo da smo uopće trčali.
U grupi vam se to ne može dogoditi. Grupa vas motivira i tjera da dođete na trening jer znamo da je to prolazna slabost koju treba pobijediti. Nakon treninga već sve bude O.K. Kada ste sami, nema vas tko pogurati i motivirati.
(FOTO: Privatni album)
• Kada je bolje trčati - ujutro ili navečer?
Svejedno je. Najvažnije je da odradite trening. Netko više voli jutarnji trening jer ga on razbudi i da mu energetski „poguranac“ za cijeli dan. A netko ne voli rana ustajanja i trening prije ostalih obveza nego radije treninge odrađuje nakon svega, u popodnevnim satima, pa im to dođe i kao svojevrsni ispušni ventil za sve negativno s čime su se susreli tog dana.
• Kako procijeniti jesmo li spremni za utrku i koliko prije moramo početi trenirati da bismo je istrčali? Pretpostavimo da ne "ganjamo" rezultat.
Netko nikada ne dođe na razinu da se želi utrkivati, nego trčanje zadržava samo za sebe i svoj gušt. Oni koji se žele utrkivati s drugima to vrlo brzo osvijeste. S utrkama ne treba prebrzo krenuti, „u nogama“ moramo imati dosta treninga.
Ove kraće utrke (do 10 km) morali bismo odraditi po nekoliko puta u treninzima dok za utrke polumaratona i one dulje mora se planski pripremati prema posebnim programima koji traju po nekoliko mjeseci. Recimo, na utrku od 5 kilometara idite kada tu udaljenost pretrčite na treningu četiri tjedna zaredom jer to znači da ste formu odigli do razine da vam tih 5 kilometara ne predstavlja problem. Za utrku ostavite prostora za osobni rekord. ;)
• Danas su vrlo popularne trail i treking utrke. Kako se pripremiti za njih i kada početnik u trčanju može sudjelovati u njima?
Trail trčanje se dosta razlikuje od cestovnog trčanja. Nisam atletski trener, ali ako me pitaju, ne preporučujem ga početnicima. Uvijek savjetujem da se prvo godinu dana bave cestovnim trčanjem (trčanjem po ravnom) pa tek onda krenu s laganim uvođenjem trail trčanja.
Trail trčanje se kod nas najčešće održava na obližnjim planinama tako da morate imati dobar aerobni kapacitet kojim ćete se boriti s brdima. A pripreme za trail utrke sastoje se od klasičnih treninga po ravnom i uvođenja trail treninga kojim treniramo trčanje po neravnom terenu i svladavanje brdskih dionica. Zanimljivost kod trail trčanja je u tome što je sasvim uobičajeno da na treninzima i utrkama vidite sudionike koji hodaju na uzbrdicama, što kod cestovnog trčanja nije slučaj. :)
(FOTO: Privatni album)
• Kako spriječiti ozljede u trčanju?
Na dva načina: odabirom ispravne i prikladne opreme za trčanje te
pravilnim doziranjem treninga. Što ovo drugo znači? Pa znači da
treniramo po nekom planu i programu koji je sastavila stručna
osoba, a koji nam osigurava postupan napredak.
Postupan napredak je ključna riječ i nešto čega
se moramo sjetiti na svakom treningu.
Naime, vrlo često se dogodi da se trkač nakon nekog vremena osjeća snažno i ulazi u izmjenu programa na način da povećava predviđene dionice trčanja ili ih ubrzava.
U početku to tijelo može podnijeti, no vrlo brzo uđe u zasićenje, preopterećenje, što vodi u ozljeđivanje. Zato je važno slijepo se držati treninga koji vam šalje trener, bez ikakvih korekcija.
• Možete li napraviti usporedbu - Vi 2006. i Vi danas? Kako se osjećate u svom tijelu, jeste li mentalno jači danas? Što za Vas znači trčanje?
Meni je trčanje skroz promijenilo život – promijenio sam posao (prije sam radio u Institutu za razvoj obrazovanja gdje sam bio voditelj financija i koordinator informacijskih tehnologija). Sada se bavim trčanjem pa možda i nisam najbolji primjer. Ili zapravo jesam. :)
Ma trčanje je svakom trkaču oaza u kojoj pronalazi mir i zadovoljstvo. Jednom kada osjetite fizičke i mentalne dobrobiti koje vam daje trčanje, ne želite ga napustiti. Naprotiv, želite to dijeliti sa svima pa kao nekakvi proroci samo govorite o trčanju. Trčanje vam definitivno donosi snažno i izdržljivo tijelo – pa tko ne bi htio imati snažno tijelo? Kada se osjećamo fizički snažni, onda smo jači i u životu i puno se lakše nosimo sa svime što nam on nosi.
(FOTO: Privatni arhiv)
S obzirom na sve projekte koje vodim i koji ljudima mijenjaju živote, uživam u rezultatima drugih i radujem se njihovim pobjedama. Drago mi je vidjeti kad trčanje ljudima postaje način života. Radujem se i svojim treninzima i malim pobjedama, osobnim rekordima i novootkrivenim trkačkim lokacijama.
Pročitajte još:
- Borna, Karlo i Marija prva su djeca u Hrvatskoj s amputacijom donjih udova koja će potrčati uz pomoć sportskih proteza
- Poznata obiteljska utrka na kojoj se ljubav prema trčanju prenosi na mlađe generacije
- Trčanjem do jake psihe: mentalna snaga kuje se na stazi
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
