Teorija je da čovjek sve molekule koje treba može sam proizvesti – sve što treba je gledati izravno u sunce. Neki izvori tvrde da je zurenje u sunce počelo u Europi, drugi mu pripisuju drevne indijske korijene. No svi (liječnici) mu pripisuju trajno oštećenje vida, pa čak i sljepilo.
Pobornici tvrde kako se u sunce treba gledati ili u cik zore ili u suton, ispočetka pet minuta pa svaki dan sve dulje. Protivnici tvrde čovjek nije biljka.
No Kinezi su našli novu primjenu ovog zasljepljujućeg trenda.
Reporteri Coconuts magazina isprva su uočili 10-ak žena, kako dotjerane dolaze na plažu, izuvaju se, navijaju alarme na mobitelima, stavljaju sunčane naočale i zure ravnu u sunce.
Ističu, takav način "prehrane" je dobar za čitav organizam i jača cjelokupno zdravlje, no glavni razlog je mršavljenje.
"Zurimo u sunce kao zamjenu za obrok. Neki od nas koje smo prošle terapiju jedemo manje, a druge uopće ne trebamo jesti" priznaje jedna zuriteljica.
Jedino pozitivno što se može reći o ovoj skupini je to što ( za razliku od brojnih zuritelja) rabe sunčane naočale. No što se tiče kvalitete njihove prehrane, sve što se može reći je Anna Gut. Tako je u medijima prozvana 50-godišnja Švicarka (zbog obitelji su promijenili ime) koja je umrla od gladi jer je zurila u sunce.
