Sredovječni ljudi koji provode pet sati ili više ležeći ispred televizora i bez zahtjevnije fizičke aktivnosti tijekom tjedna, imaju triput veći rizik od razvoja tjelesnih anomalija. Mlađi su po tom pitanju u manjoj opasnosti jer su snažniji.
Ali nakon 50. godine, sjedilački i općenito pasivan način života može ostaviti katastrofalne posljedice. Gledanje TV-a navečer lošije je od sjedenja jer za to vrijeme ljudi ne rade ni kratkotrajne pokrete i svi su mišići neaktivni.
Oni koji se ne mogu odvojiti od televizora trebali bi umjereno vježbati barem sedam sati tjedno kako bi smanjili rizik od deformiteta. Istraživanje je pokazalo da je gotovo 30 posto tjelesno zdravih ispitanika iskusilo poteškoće s kretanjem ili čak potpunu invalidnost nakon što su godinama dugotrajno ležali na kauču.
Za razliku od njih, ljudi koji su i nakon pedesete ostali relativno aktivni i provodili manje od dva sata gledajući televiziju, bili su mnogo mobilniji i trpjeli manje bolova.
"Isključili smo tjelesnu aktivnost iz života pojavom dizala, interneta, mobilnih telefona i promjenom životnog stila, koji često uključuje 14 sati sjedenja dnevno", kaže dr. Loretta DiPietro.
"Starije osobe koje žele ostati u dobroj kondiciji moraju podići dnevnu tjelesnu aktivnost i smanjiti vrijeme koje provode sjedeći i ležeći", upozorava.
Neovisno o životnoj dobi, ljudi koji puno sjede na poslu, trebaju ustati i prošetati se svakih sat vremena. Za one koji putuju automobilom bolje je parkirati ga dalje i propješačiti do radnog mjesta. Starijim se ljudima posebno savjetuje što više hodanja tijekom dana, piše Daily Mail.
