Kad žena čuje dijagnozu da ima karcinom, svijet joj se pretvori u najstrašniji vrtlog iz kojeg pokušava pronaći izlaz. To saznanje izaziva erupciju emocija koje je teško kontrolirati, od paralizirajućeg straha, preko potpunog očaja do želje za borbom, ali ako u trenutku dok se borite za vlastiti život saznate da je bolesno i vaše dijete, bol je sto puta veća.
Upravo to se dogodilo Mari Cvetković (79), umirovljenoj učiteljici iz Kule, koja je samo četiri mjeseca nakon što je saznala da ima karcinom dojke od liječnice čula strašne riječi: "Vaša kći je bolesnija od vas", a za Žena.blic.rs su ispričale svoju priču.
Teško saznanje
"Kad sam saznala da imam rak dojke, računajući u tom trenutku na svoje godine, mislila sam – što je tu je. Što liječnici kažu, poslušat ću. Međutim, nakon izvjesnog vremena saznajem nešto strašno, a to je da moja kćerka također ima rak. U toj teškoj situaciji ja sam još manje mislila što će sa mnom biti. Mislila sam samo na nju, a ona, znajući kakva sam ja i u kakvoj sam situaciji, i u tom trenutku je bila toliki optimist u svojim riječima da meni nije dozvoljavala da mislim na njeno najgore stanje u tom trenutku", priča kroz suze Mara i priznaje da nije redovno kontrolirala dojke, već se fokusirala na svoj problem s hipertenzijom zbog koga joj je 2016. godine ugrađen pacemaker.
Zatim je dodala: "Međutim, 2017. mi se muž razbolio i onda me to dodatno pokosilo. Vjerojatno je taj stres bio inicijator za sve što će uslijediti, nisam to odmah ni primijetila, a onda sam napipala nešto, ne tako veliko, ali sam šutjela da ne plašim djecu. Pokazala sam im tek kada je postalo baš vidljivo i Mirjana mi je odmah zakazala pregled koji je potvrdio zle slutnje.
'Kći je bolesnija od vas'
Mari su liječnici rekli da neće biti operacije, određena joj je kemoterapija, gurala je prema izlječenju uz pomoć kćerki, zetova i unuka, a onda ju je dočekao još jedan šok, saznala je da i njena kćerka Mirjana ima karcinom dojke. Bio je to za nju strašan udarac, jedan od onih koji vas pokosi i od kojeg se teško oporavljate.
"Ovu strašnu vijest sam saznala kada smo Mirjana i ja zajedno otišle kod liječnika na pregled. Kaže mi liječnica: 'Dobro je kod vas, terapija je dobro reagirala', a onda je prešla na Mikicino stanje. Suze se nisu mogle zaustaviti, da bi mi liječnica u jednom trenutku rekla: 'Zašto sada plačete? Vaša kćerka je bolesnija od vas, pomozite joj.' Pitala sam kako da pomognem, a ta rečenica od liječnice me opsjeda, to se ne zaboravlja nikada. Suze, emocije, plač da ona ne vidi, a moja Mirjana je i dalje bila toliko jaka, bar preda mnom. Stalno je govorila: 'Nije to ništa, idemo dalje, sve će to proći.'
'Mama, borit ćemo se zajedno'
Dok se prisjeća jednog od najbolnijih trenutaka u svom životu, baka Mara s ljubavlju gleda u kćerku, svoju najveću podršku. Samo joj se na licu povremeno pojavi bolna grimasa dok sluša jednako bolnu Mirjaninu priču.
"Stvarno je za mene bio šok kada sam čula dijagnozu, ali najstrašnije mi je bilo to što je i mami četiri mjeseca ranije dijagnosticiran rak dojke. U tom periodu bilo je nekoliko teških situacija, a možda je najteža bila na početku, kada je mama saznala da je bolesna, a onda poslije toga i ja, kao i razgovor koji smo tada imale. Mama je, kao i svaka mama jako teško prihvatila moju bolest, ali sam, koliko sam mogla, utjecala na nju da vjeruje da će sve biti u redu i da ću prebroditi trenutnu krizu jer sam na bolest tako gledala", kaže Marina kćerka Mirjana Zarić (56), ekonomistica, koja također s obitelji živi u Kuli.
Prije saznanja da ima karcinom Mirjana nije imala nikakve simptome koji bi ukazivali na problem. "Redovno sam išla na preglede pa sam tako krajem 2021. godinu i pol dana od posljednjeg, otišla na ultrazvuk dojke i doktor je primijetio određene promjene. Uputio me je na mamografiju kako bi bio siguran u to na što je sumnjao i pokazalo se da je bio u pravu."
Nakon potvrde da ima karcinom dojke prvo je osjetila šok i nevjericu, ne krije da je bilo i suza i straha, a onda je odlučila da nema predaje. Govorila je stalno sebi da joj jedan mali tumorčić neće smrsiti konce.
"Trudila sam se da ne razmišljam previše o tome. Naravno, shvatila sam težinu bolesti, ali nisam htjela da me preokupira. Istina, bilo je i suza, a onda sam se u jednom trenutku pogledala u ogledalo i rekla sebi: 'Mirjana, nema kukanja. Ovo s mora riješiti u tvoju i maminu korist.' Govorila sam stalno da jedan mali tumorčić neće nama smrsiti konce. Možda će nekome djelovati da sam previše neozbiljno sve prihvatila, ali to je bio moj način borbe", rekla je.
Rekla je da je imala sreće što su analize pokazale da se karcinom nije nigdje proširio, nije morala ni ići na kemoterapiju ni na zračenje.
"Poslije operacije, kada mi je odstranjeno kompletno tkivo desne dojke, rezultati su bili dobri, kao i u sljedećim kontrolama. To mi daje dodatnu energiju da nastavim dalje funkcionirati. Naravno, postoji mala doza straha da se karcinom ne pojavi na drugoj dojci, ali se trudim da ti krizni trenuci traju što kraće", dodala je.
Ne treba misliti o bolesti
Nakon svega Mara i Mirjana sve manje misle na bolest i trude se uživati s obitelji. Najsretnije su kad se svi okupe pa se čuje smijeh i radost, kao nekad. Sve što su zajedno prošle još više ih je povezalo i naučilo da nema veće sile od ljubavi između majke i djeteta.
"Mislim samo na djecu, tu su moje lijepe godine pa dokle može. Kad se čovjek rodi emotivan, ne može se promijeniti. I dan-danas, i kad su lijepe vijesti, i kad su ružne, ja reagiram emotivno, a ta prevelika emotivnost vodi u bolest. Tako i moja Mikica, sve krije u sebi, a pravi se jaka. Zato nam se, valjda, sve to i dogodilo", rekla je.
Poruka ženama koje se bore s karcinomom
"Redovna kontrola i ako primijetite i najmanje promjene, odmah se javite liječniku, a ono što je mene dovelo do ove situacije, prevelike emocije, strahove i stresove, gledajte da kontrolirate. Progutajte knedlu, jednu, dvije, pet, i nemojte dozvoliti da vas saznanje o bolesti pokosi", poručila je Mara.
Zatim je Mirjana rekla za Žena.blic.rs: "Prihvatite realnost ma koliko bila teška i dajte sebi pravo da se isplačete kada god za tim osjetite potrebu. Vjerujte u pozitivan ishod liječenja ma koliko vam se u nekim trenucima činilo da nema izlaza i znajte da nije ništa loše ako se pitate: 'Pa zašto se baš meni to dogodilo, nisam zaslužila'."
