Mlada djevojka Katarina Trivić iz Banje Luke već drugi put boluje od leukemije. No, ona je veliki borac te dama, velika ljubiteljica mode i prava prirodna ljepotica. U jednom TikTok videu je objasnila razliku između simptoma prvi i drugi put.
"Simptomi se jako razlikuju. Za početak, ja sam osoba koja se čitav život bavila sportom i trenirala sam profesionalno tenis i iskreno prije ovoga ne sjećam se kada je prošao dan u mom životu bez treninga", započela je svoju priču Katarina.
U studenome 2020. godina, kada je nastupila korona, ona je krenula prema teretani, ali je primijetila da joj je jutro neobično.
"Poslije trećeg čučnja osjetila sam da nešto nije dobro, jako mi se zavrtjelo, ali ja sam mislila da je to zato što je bilo rano. Bilo je sedam ujutro, nisam ni doručkovala, a ni naspavala se. Mislila sam da može biti do toga, ali to se naredna tri, četiri dana ponavljalo. Nakon par dana otišla sam na put i potpuno sam to zanemarila jer sam mislila da je to umor koji me sustigao. Međutim, kada sam se vratila s puta taj umor je postao još intenzivniji, a tata je prvi primijetio da nešto nije u redu jer sam ja osoba koja nikad nije kod kuće, stalno sam izlazila. Tih dana ja sam samo spavala po 15 sati i nisam nigdje izlazila, ništa nisam radila, osjećala sam kroničan umor", govori ona u videu i dodaje:
"Nisam se testirala, to je bilo vrijeme korone, mislili smo da sam možda i preležala koronu, ali onda se na nozi pojavila modrica, a znala sam da se nisam nigdje udarila. To je bio okidač da izvadim krv da vidim što se događa. Kada imate leukemiju to se sve vidi iz krvi jer je to rak krvi. Otišla sam izvaditi nalaze koji su bili loši, a trombociti niski, a onda su u Banjoj Luci pretpostavili što se događa. Odmah su me poslali u Beograd, tu sam napravila punkciju i 31. prosinca za Novu godinu sam saznala da imam leukemiju. U tom trenutku moja bolest je prešla već 60 posto, a to je generalno problem kod leukemije jer nemate neke simptome dok već nije kasno".
Kada je drugi put saznala za bolest, tada je imala simptome koji su se razlikovali.
"Dvije godine skoro sam bila u stanju remisije, to znači da bolesti nije bilo. Prije neka dva mjeseca sve je ponovo krenulo. U Sloveniji sam bila kod doktora na kontroli i nalazi krvi je bio uredan. Nekih desetak dana kasnije osjetila sam bolove u gornjem dijelu leđa, međutim ležala sam sedam, osam mjeseci u bolnici i dobila sam totalnu atrofiju mišića, nakon toga sam bila devet mjeseci na štakama i prije sedam mjeseci sam operirala oba kuka, tako da sam malo zanemarila tu bol jer sam mislila da je možda zbog slabosti mojih mišića. Bol se spustila na sredinu leđa i postala probadajuća. Imam visok prag tolerancije i ne žalim se, ali bilo je katastrofa".
Zatim je bila kod doktora koji joj je prepisao lijekove za opuštanje mišića, ali nisu dugo djelovali.
"Neurolog me poslao na magnet i nalaz nije bio dobar. Doktori su mislili da mi se ukliještio neki živac jer sam imala simptome kao da se nešto ukliještilo. Počela sam osjećati trnce po nogama, nisam mogla sama hodati, trebala mi je pomoć i tada su na magnetu vidjeli između 11. i 12. pršljena da postoji izraslina. U Sloveniji su napravili nalaze krvi i punkciju koštane srži, nalaz krvi je bio uredan, savršen kao kod svih zdravih ljudi i nalaz koštane srži je bio u redu. No kasnije su vidjeli da ima između šest i sedam posto malignih stanica. Kod zdravog čovjeka imate do pet. Kada je bio gotov nalaz biopsije, vidjeli su da je tkivo sačinjeno od istih stanica kao moja bolest u koštanoj srži, zato misle da je koštana srž njega izbacila i hvala joj, jer drugačije ne bih saznala na vrijeme da sam bolesna", završila je svoju priču.
