Danas, kao i prije 100 godina, za naplodnost obitelji krivi se ženu, a neplodnost se smatra opasnom i za nju i za obitelj, pokazala je književnoznanstvena analiza u etnološkom časopisu "Narodna umjetnost" .

Unatoč velikom modernizacijskom širenju prava žena, reprodukcijska prava i dalje se stavljaju na teret žena, za što je dobar primjer shvaćanje neplodnosti i u 21. stoljeću, ističe zadarska kroatistica Kornelija Kuvač-Levačić u tom časopisu. Autorica je analizirala tri teksta o ženskoj neplodnosti, Ivana Majstorovića s kraja 19. stoljeća, Mile Miholjević iz vremena pred Drugi svjetski rat, te Julijane Matanović s početka 21. stoljeća, i uspoređivala ih s etnološkom građom.

Svaki od troje autora predstavlja tradicijske obrasce na vlastiti način, korespondirajući s poetičkim načelima svoga razdoblja, ističe autorica i pokazuje kako je u svakom primjeru neplodnost bivala uzrokom tragičnih sudbina žena i čitavih obitelji. U svim razdobljima uz ženu se veže mitska krivnja zbog izostanka majčinstva, jednako kao što su je tradicionalna slavenska društva ranije etiketirala kao opasnu i povezivala je sa zlim mitskih silama, kaže se u tekstu.  

Julijana Matanović slijedi postmodernističke strategije poigravanja tradicijskim kontekstom ali neprestano upućuje na preživljavanje tradicionalnih predodžbi i shvaćanja neplodnosti sve do početka 21. stoljeća. Autori se kritički odmiču od socijalnih stereotipa koji se vezuju uz neplodnost i reproduktivna prava uopće, a njihovi radovi pokazuju da su tradicionalni pristupi tim pitanjima i dalje prisutni u javnoj svijesti.

U tradicionalnom pogledu žena se svodi na reproduktivnu ulogu, a predindustrijska društva naglašavaju rađanje i podizanje djece kao središnji cilj svake žene i njezinu najvažniju funkciju u životu. Neostvarivanje potomstva među južnim Slavenima smatralo se Božjom kaznom, pa su se najteže kletve odnosile na uskratu potomstva.

Suvremena urbana žena možda nije više vještica ako nije ostvarila majčinstvo, ali sad je kriva i jednako etiketirana zbog odgađanja trudnoće, odnosno zbog odmaka od tradicionalnih normi kojima se žena smješta isključivo u područje doma, kaže Kornelija Kuvač-Levačić. Dodaje da su takva istraživanja gotovo nepoznata u Hrvatskoj književnosti pa se treba više pozabaviti njima.