Svojevrsna utrka u naoružanju između ljudi i bakterija traje otkako smo počeli koristiti antibiotike, a kako su postali široko rašireni te se rabe i kada nije potrebno, sve više bakterija razvija otpornost na sve jače antibiotike.
No čovječanstvo nije posve bespomoćno. Za pacijente kojima ništa drugo ne pomaže, postoje tzv. antibiotici zadnje nade, svojevrsna nuklearna bomba u liječenju bakterijskih infekcija. Ti tretmani se daju tek kada sve ostale terapije podbace, dijelom zbog teških nuspojava, dijelom zbog cijene, ali ponajviše kako bakterije ne bi postale otporne i na njih.
Jedan od takvih antibiotika je kolistin. Otkriven još 1940. jedan je od svega 17 antibiotika na WHO-ovoj listi „rezerviranih lijekova“ i koristi se za liječenje infekcija bakterija koje su otporne na više drugih antibiotika, prenosi Science Daily.
Daleko od čudotvornog lijeka, ali...
No kolistin je daleko od čudotvornog lijeka kojim bi se riješila pošast superbakterija. Zbog svoje toksičnosti ima teške nuspojave, a kako je u uporabi već više od 70 godina, neke bakterije su počele pokazivati otpornost.
Zato znanstvenici pokušavaju detaljno, na molekularnoj razini, proučiti kako točno djeluje. Do sada znaju da ubija bakterije, i to jako dobro, ali žele ga u potpunosti razumjeti kako bi ga mogli eventualno „upgradati“ ako i on postane neučinkovit.
„Kako globalna kriza otpornosti na antibiotike postaje sve gora, kolistin postaje sve važniji kao zadnja nada za spas pacijenata zaraženih superbakterijama. Razumijevanjem mehanizma njegovog djelovanja, mogli bismo osmisliti nove načine da ga učinimo u još boljim i tako povećamo naš arsenal u borbi protiv superbakterija“, ističe mikrobiolog Akshay Sabnis iz Imperial Collega u Londonu, koji je predvodio istraživanje kojim je nakon 70 godina točno objašnjen mehanizam kojim kolistin ubija bakterije.
Pukne k'o balon
Kolistin je primjer polimikcinskog antibiotika koji se veže za vanjsku membranu gram-negativnih bakterija i u konačnici remeti prvo vanjsku membranu, a potom i unutarnju stijenku te bakterija puca poput balona.
Tijekom tog procesa, kolistin cilja molekule lipopolisaharida u membrani, no do sada nije bilo poznato kako uništava i unutarnju stijenku, obzirom na to da stijenka sadrži znatno manje tih molekula.
Zahvaljujući novom istraživanju, otkriveno je kako je i ta manja koncentracija lipopolisaharida dovoljna da njihovo remećenje uništi stjenku, a osim dokaza točnog mehanizma djelovanja, ovo istraživanje je prvi korak u tome da se kolistin učini još učinkovitiijm,
„Mijenjajući količinu lipopolisaharida u stijenci te ih kemijski mijenjajući, dokazali smo da kolistin obje membrane uništava na isti način. Do sada se vjerovalo kako nije tako“, istaknuo je AndyEdwards, jedan od autora istraživanja.
Kombinacija protiv koje bakterije ne mogu ništa
Njihovo istraživanje je pokazalo i kako bi se mogla povećati učinkovitost, zahvaljujući eksperimentalnom lijeku murepavadinu, koji povećava razinu lipopolisaharida u unutarnjim stijenkama.
Hipotetski, kombinacija murepavadina i kolistina dala bi kolistinu preciznost u uništavanju unutarnje membrane a naknadna istraživanja na miševima zaraženima bakterijom P. aeruginosa pokazalo je da iako svaki od tih antibiotika ima ograničeni učinak, ako se daju zajedno, smanjenje broja bakterija 500 puta veće za samo tri sata.
