Hepatitis C vam se može činiti kao bolest od koje obolijevaju drugi ljudi, oni koji se tetoviraju u nehigijenskim uvjetima ili koriste narkotike.
Pa ipak, u svijetu su zaražene i osobe koje su vjerne svom bračnom drugu i vode pristojan obiteljski život. Naime, virus se prenosi krvlju, pa su ga mnogi dobili putem medicinske transfuzije krvi. Problem je i što povisuje rizik od raka jetre. Naime, virus ubija zdrave stanice i potiče naglo stvaranje novih stanica, te su veće šanse za pojavu mutacije.
'Bolest ima 'tihi' tijek i većina oboljelih nema nikakve simptome, odnosno ako se i pojave, oni su vrlo blagi – mučnina, bol u mišićima, umor. Bolest se kod velike većine bolesnika otkriva slučajno pri rutinskoj laboratorijskoj kontroli krvi', upozoravaju iz HZJZ-a.
Svi koji su primili transfuziju krvi do početka 90-ih ili bi iz nekog drugog razloga mogli biti zaraženi trebaju se testirati
Liječnici pozivaju sve koji su možda zaraženi da se testiraju i započnu liječenje jer je bolest ipak izlječiva (75 do 80%). Nažalost, oko 30 posto oboljelih već ima cirozu jetre do trenutka kad im se dijagnosticira zaraza hepatitisom C.
Testiranje krvi na prisutnost hepatitisa C u mnogim zemljama započelo je tek 1990-ih, tako da su pod rizikom svi oni koji su je primili prije tih godina.
Primjerice, Britanski liječnici se pribojavaju da će ovih godina doći do eksplozije bolesti jer će se napokon pokazati simptomi kod onih koji su zaraženi prije nekih 30 godina.
Virus se može prenijeti i u lošim higijenskim uvjetima kod stomatologa, kozmetičara i estetskih stručnjaka koji vam ubrizgavaju razne injekcije za pomlađivanje i zatezanje bora ili ako vam netko nepažljivo radi piercing.
'Prije nego se otkrio uzročnik bolesti, glavni put prijenosa je bio putem krvi i krvnih proizvoda (transfuzija krvi i krvnih derivata). Tako se smatra da je HCV odgovoran za 70-95% posttransfuzijskih hepatitisa. Međutim, uvođenjem obveznog testiranja dobrovoljnih davatelja krvi, pojava bolesti se sve više vezuje uz određeni stil života (korištenje tuđeg pribora za intravensko injiciranje droga među ovisnicima, određeni zahvati u nesterilnim uvjetima – tetoviranje, bušenje ušiju, piercing, zajedničko korištenje žileta kod brijanja, zubnih četkica). U SAD-u se virus hepatitisa C najčešće prenosi konzumiranjem kokaina (snorting), pri čemu dolazi do ulceracije nosne sluznice i krvarenja. Virus se može prenijeti i spolnim kontaktom sa zaraženom osobom bez korištenja zaštite, a rijetko i s majke na dijete. Infekcija u dječjoj dobi je, zbog načina prijenosa, vrlo rijetka. Tijekom posljednjeg desetljeća raste broj oboljelih, posebno među intravenskim ovisnicima o opojnim drogama', upozoravaju iz HZJZ-a.
