Pedesetčetverogodišnja Zagrepčanka Gordana Čepin nekoć je imala 140 kg i previše zdravstvenih problema. Krajnji znak uzbune osjetila je 2003., kad je prilikom izlaska iz tramvaja osjetila vrtoglavicu i nije mogla stati na nogu. Jedva se odmaknula od vrata koja su se počela zatvarati. Ista scena ponavljala joj se tri dana zaredom, piše 24Sata.
Njena kućna vaga nije mogla izvagati više od 120 kilograma pa se vagala kod liječnika. Nakon što su joj počele otkazivati noge i vrtoglavice postajale sve jače liječnik joj je savjetovao da hitno mora na dijetu. Naime i leđni kralješci su joj se počeli preklapati, a masnoća u krvi bila joj je iznimno visoka.
Put do ovako kritičnog stanja mogla je zahvaliti i omiljenim zalogajima - sendvičima sa šniclama - kojih se sad trebala odreći. "Kuća mi je uvijek bila puna mesa. Stalno sam jela. Svaki put kad bih prošla kroz kuhinju pojela bih komad kruha i malo pohane šnicle. To sam jela između ostalih obroka. Na kraju dana uopće se ne bih mogla sjetiti što sam sve strpala u sebe," priznala je Gordana.
Unatoč kilogramima do tad je imala ispunjen i sretan život, a uz to osjećala se poletna i puna snage. Sjeća se kako je mogla plesati i cijelu noć, za razliku od svojih duplo mršavijih prijateljica. No najgore joj je bilo kad je dijete na ulici majci reklo da pogleda kako je debela.
Gotovo 50 kilograma izgubila je u četiri godine. Iz jelovnika je izbacila međuobroke, a glavne obroke smanjila. Počela je odlaziti u teretanu i planinariti. Omiljeni odojak sad jede samo za Novu godinu.
Prof.dr. Mirko Koršić, predstojnik Zavoda za endokrinologiju i bolesti metabolizma KBC-Zagreb, kaže kako je liječenje debljine dugotrajan posao. Vrlo često bolesnici, naglašava Koršić, imaju nerealna očekivanja i žele smršavjeti do svoje idealne tjelesne težine. Takvo mršavljenje u startu je osuđeno na neuspjeh jer traži vrlo restriktivne i hipokalorijske dijete. To je stres za bolesnika, koji od takve dijete vrlo brzo odustaje.
