Mitovi i dezinformacije o tome mogu ljude koji pate od tog poremećaja navesti da nastave svoj opasan način života, čak do točke u kojoj im to može ugroziti život.
Ovdje je 5 mitova o poremećajima u prehrani u koje moramo prestati vjerovati.
U redu je da se pretili i debeli ljudi izgladnjuju
Postoje mnoge poznate zdravstvene preporuke povezane s pretilošću, a uz to dolazi i golema količina pritiska za izgubiti na težini. Bez obzira na to koliko kilograma netko želi izgubiti, važno je to učiniti na zdrav način, a ne pribjegavanju drastičnim dijetama kako biste smršavjeli što je brže moguće.
Čak i ako netko ima mnogo masnih naslaga, ta osoba i dalje treba dovoljno jesti kako bi organizam opskrbila potrebnim vitaminima i hranjivim tvarima kako ne bi ugrozila zdravlje. Dođe li do poremećaja u prehrani, na organizam se stavlja pretjeran pritisak i može doći do trajnog oštećenja metabolizma.
Dakle, bez obzira na to koliko osoba težila, izgladnjivanje nije zdravo.
Samo tinejdžerice imaju poremećaj prehrane
Kada se spomene da netko pati od poremećaja prehrane, većina ljudi ima tendenciju misliti kako je riječ o tinejdžericama koje su opsjednute kilažom zbog pritiska medija ili prijatelja. Iako sigurno postoje mnoge tinejdžerice koje imaju poremećaj prehrane, to se ipak ne događa samo mladim djevojkama.
Kod neke djece se poremećaj javlja mnogo prije ulaska u pubertet odnosno dok im je tek šest godina. Želja za kontrolom tjelesne težine i prehrane nije ograničena na mlade osobe. Mnogi odrasli se bore s tim problemom, pa čak i osobe koje su zašle u 50-te godine života.
Problem čak nije specifičan samo za žene. Naime, jedna od četiriju osoba s poremećajem prehrane su muškarci.
Ako shvatimo da taj problem nije ograničen samo na jedan, specifičan tip osoba, možda ćemo biti u stanju prepoznati znakove kod onih koji ne bi mogli sami zatražiti pomoć.
Svi poremećaji prehrane uključuju gladovanje
Anoreksija je stereotipni poremećaj prehrane, u kojem osoba daleko manje unosi kalorija u organizam nego što bi trebala. Ali nije jedini.
Oni koji pate od bulimije, na primjer, mogu jesti normalnu količinu, ali povraćaju ili zlorabe laksative kako bi izbacili hranu iz tijela prije nego što je ono u cijelosti probavi. Ovo nije zdravija alternativa, jer je tijelo još uvijek lišeno onog što mu je potrebno, zajedno s dodatnom traumom povraćanja. Želučana kiselina može oštetiti jednjak i prouzročiti karijes erozijom cakline.
Svaki poremećaj prehrane uključuje uskraćivanje hrane. Oni koji pate od prejedanja uzimaju mnogo više hrane nego što bi trebali. To se može pretvoriti u začarani krug jer takvo ponašanje može izazvati snažne osjećaje srama, a onda se ta bol liječi hranjenjem.
Svatko s poremećajem prehrane ima tjelesnu dismorfiju
Tjelesni dismorfni poremećaj podrazumijeva zaokupljenost umišljenom manom tjelesnog izgleda ili pretjeranu iskrivljenost u doživljaju minimalnog i beznačajnog tjelesnog defekta.
To može dovesti do beskrajnog niza plastičnih operacija u nastojanju da poboljšaju svoj izgled i rijetko će biti zadovoljni rezultatima.
Međutim, ne mora svatko s poremećajem prehrane imati i tjelesni dismorfni poremećaj.
Osobe s poremećajima prehrane ne razumiju pravilnu prehranu
Iako je gotovo sigurno da ljudi koji su pothranjeni ili pretili ne znaju mnogo o pravilnoj prehrani, to se zapravo ne odnosi na nekoga s istinskim poremećajem prehrane.
Iako može zvučati čudno, kod poremećaja s hranom nije zapravo riječ o hrani. To je problem kontrole nad hranom. Kada se osoba osjeća kao da ne može ništa u svom životu kontrolirati, oni mogu okrenuti taj osjećaj nemoći prema potpunoj kontroli nad hranom koju jedu, bilo da ne jedu dovoljno ili jedu previše. Odlazak na predavanja o zdravoj prehrani, prisilno hranjenje ili ograničavanje pristupa hrani, neće riješiti temeljni problem.
Upravo zbog toga, nekome tko ima poremećaj prehrane može biti teško ukazati na to da je njihovo ponašanje nezdravo i zabrinjavajuće, jer takva osoba to može shvatiti kao pokušaj da joj se oduzme jedina stvar za koju oni misle da imaju kontrolu.
Zaključak
Poremećaj u prehrani je psihološke naravi i može izazvati trajna oštećenja u organizmu, pa čak i smrt. Mitovi o poremećajima prehrane otežavaju onima koji pate da potraže adekvatnu pomoć. Kada imamo ispravno razumijevanje o poremećaju prehrane, mi ćemo biti u mogućnosti bolje prepoznati kada netko pati.