Proizvođači na ambalaži znaju istaknuti da je, što se tiče sastava, riječ o 100-postotnom voćnom soku. To je dakako bolje od mješavine šećera, vode i koncentrata, koji se također nude. Naravno, izostavljaju se detalji o pravoj prirodi proizvodnje većine 100-postotnih voćnih sokova.
New York Times se pozabavio prirodno iscijeđenim sokovima i objavio da su proizvođači tek 'relativno iskreni'. Primjerice, već 30 godina uspijevaju prodati frazu 'nije iz koncentrata' kako bi pokazali da je pasterizirani sok koji prodaju bolji od jeftinog soka koji se radi od koncentrata. Potrošače su uvjerili da je pasterizirani sok svježiji i općenito bolji proizvod koji zaslužuje veću cijenu.
U čemu je problem?
U stvarnosti, pasterizirani sok ne sadrži bolje sastojke nego je njegova proizvodnja zahtjevnija i skuplja. Iz pasteriziranog soka se uklanja kisik kako ne bi oksidirao u skladištu, u kojem se čuva i po godinu dana. Međutim, kad se iz soka izbaci kisik, uklone se i sastojci koje pridonose okusu. Proizvođači soka zbog toga angažiraju proizvođače okusa i mirisa – iste one koji proizvode i mirise za parfeme. Sastojci koji vraćaju okus i 'prirodni' miris soku naknadno se ubacuju u njega. Na etiketi ih ne navode jer se dobivaju iz naranči i ulja – iako će vam oni koji poznaju tehnologiju priznati da to ima malo veze s prirodnom, piše civileats.com.
Sok od naranče namijenjen tržištu SAD-a sadrži veće količine etil butirata, koji se nalazi u mirisu svježe ocijeđenog soka naranče, za koji su proizvođači otkrili da se najviše sviđa potrošačima na području SAD-a. U sokove namijenjene tržištima Južne Amerike ili Europe dodaju se drugačiji okusi i mirisi.
Formula se razlikuje od proizvođača do proizvođača, kako bi njihov proizvod zadržao jedinstvenost na tržištu, no uspješnije marke drugi nastoje kopirati.
Možda bi ipak bilo bolje kupiti sokovnik?
Vezani članci:
arti-201106010595006 arti-201105260612006
