Kiretaža je medicinski zahvat kojim se iz maternice uklanja tkivo, najčešće nakon spontanog pobačaja, ali i u dijagnostičke ili terapijske svrhe. Ovaj postupak, iako relativno čest, često izaziva strah i nesigurnost kod žena koje se suočavaju s njim.
Unatoč tome, mnogi ginekolozi ne upoznaju pacijentice detaljno s mogućim komplikacijama i ne predlažu hormonsku terapiju koja bi mogla pomoći u regulaciji hormona nakon zahvata. Žene često osjećaju zbunjenost i strah zbog nedostatka podrške u ovom osjetljivom periodu.
Činjenica da neke pacijentice nisu upoznate s prirodom njihovog stanja može dodatno otežati emocionalno suočavanje s cijelim procesom. Kako bi se bolje razumjela važnost pravovremenih i točnih informacija, važno je otvoriti dijalog između pacijentica i liječnika. Tim povodom razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Ivanom Erceg Ivkošić, dr. med., specijalisticom ginekologije i porodništva, subspecijalisticom ginekološke endokrinologije, humane reprodukcije i menopauzalne medicine iz Specijalne bolnice Sv. Katarina.
'Traperice su mi se na ulici natopile krvlju do koljena'
Mnoge žene često ne dobivaju dovoljno informacija o samom zahvatu i razlozima zbog kojih je potreban. Na naš redakcijski email javile su nam se dvije žene koje su nam ispričale svoja iskustva s kiretažom te su izrazile želju da se o toj temi više priča jer se one nisu imale kako informirati s obzirom na manjkavost informacija.
Marija (54) nam je ispričala svoje iskustvo s izljevima krvi i kiretažom: "Dogodilo se to prije pet godina u prosincu, tada sam već bila godinu dana u menopauzi. Dobila sam menstruaciju i izljevi nisu prestajali, postajali su sve jači. Na kraju sam morala na kiretažu i bila sam pod narkozom. Nakon kiretaže me jako boljela kralježnica, a krvarenje je i dalje bilo prisutno. Vratila sam se na posao dva tjedna nakon zahvata."
"Kada sam bila na kontroli, sve je bilo u redu, da bih sutradan otišla u prodavaonicu i osjetila krvarenje. U roku jedne minute nastao je pravi kaos, naime, traperice su mi se natopile krvlju do koljena. Krenula sam kući, ali na pola puta sam morala nazvati sina i otišla sam na hitnu. Kada me je liječnik pregledao, rekao mi je da je sve u redu. Poslije te situacije još sam dva puta obilno krvarila. Ginekolog mi je prije toga preporučio hormonsku spiralu", rekla je Marija.
Svoje neugodno iskustvo s kiretažom nam je ispričala i Blaženka (56): "Ušla sam u menopauzu prije četiri godine. Tu godinu kad je bila menopauza, menstruaciju nisam imala svih 12 mjeseci nego manje. Kada je sljedeće godine sve prestalo, trebalo je odmah uzeti hormonsku terapiju koju mi moj izabrani ginekolog nije uopće preporučio niti se o tome moglo igdje pročitati. Žene jednostavno ne znaju je li to dobro ili nije. Neki doktori preporučuju hormonsku terapiju, neki ne, ali nekih pravih informacija nema. "
"Prije zahvata je dio tkiva išao na biopsiju kako bi liječnici vidjeli je li sve u redu ili treba nešto izvaditi. Operaciju sam imala ujutro, a navečer su me otpustili. Jako me je boljelo nakon operacije. Morala sam zvati medicinsku sestru da mi da ketonal. Dok je tableta počela djelovati, bilo je grozno. Rekli su mi da oporavak traje dva do tri tjedna", rekla je Blaženka.
Izv. prof. dr. sc. Ivana Erceg Ivkošić, Specijalna bolnica Sv. Katarina
Kada se pacijentice trebaju podvrgnuti kiretaži?
"Kiretaža maternice je evakuacija (odstranjivanje) sadržaja iz šupljine maternice uz pomoć instrumenta koji se zove kireta (od franc. 'curette') prema čemu je i dobila ime, a s kojom se 'postruže', počisti ili 'pograbi' materijal iz maternice. Spomenimo da se kiretaža nekad koristi i u stomatologiji za 'čišćenje' u slučajevima nekih problema sa zubima i desnima pa da se čitateljice ne zbune", objasnila je liječnica Erceg Ivkošić.
Zatim je rekla kada se pacijentice trebaju podvrgnuti zahvatu: "Kiretaža se koristi u brojnim slučajevima: za zaustavljanje obilnih krvarenja iz maternice, za završavanje namjernog pobačaja, nakon vakuum ekstrakcije, za odstranjivanje zadebljalog endometrija u menopauzi ili polipa, zbog zaostale posteljice poslije poroda, iako se to - ako je moguće, izbjegava, zatim u dijagnostici različitih stanja, kod sumnje na malignu bolest, često zbog krvarenja u postmenopauzi ili ponekad zbog neredovitih i nepravilnih krvarenja inače i prije menopauze. Indikacije (razlozi) za kiretažu se postavljaju individualno, ovisno o simptomatologiji nakon ginekološkog pregleda, Papa testa i ultrazvuka."
"Moramo naglasiti da se s pojavom histeroskopije koja je minimalno invazivan zahvat, kiretaže polako u svim medicinskim ustanovama izbjegavaju zato što histeroskopija ima brojne prednosti pred kiretažom. Kiretaža se primjerice radi naslijepo zbog čega se neke promjene nekad ne uspiju pravilno i u cijelosti odstraniti. Dakle, ginekolog čisti maternicu s kiretom, ali ne vidi što radi, nego radi prema osjećaju, zvuku i sl. Histeroskop je aparat koji ima kao tanki 'teleskop' s kojim se uđe u maternicu pa se zahvaljujući svjetlu i kameri, direktno na ekranu vidi unutrašnjost maternice i pod kontrolom oka ginekolog vidi te ciljano odstranjuje ono zbog čega je pacijentica došla, npr. polip i slično, što je puno bolje od kiretaže", dodala je.
Što je perimenopauza i kako se razlikuje od menopauze?
Liječnica i profesorica je razjasnila razliku perimenopauze i menopauze: "Perimenopauza je vrijeme prije menopauze, a menopauza je posljednja menstruacija u životu. Dijagnoza menopauze se postavlja nakon što je žena 12 mjeseci bila bez krvarenja, dakle retrogradno. Menopauza se u prosjeku javlja u 50. godini života, iako može biti i ranije ili kasnije. Rana menopauza je s 40 godina, a preuranjena i prije 40. godine, što je povezano s tzv. prijevremenom insuficijencijom (smanjenom funkcijom) jajnika (eng. POI-premature ovarian insufficiency)."
"Perimenopauza može potrajati pet, pa čak i do deset godina, dakle nakon četrdesete godine se već mogu pojaviti prvi simptomi. Perimenopauza je za razliku od menopauze puno turbulentnija zbog niže navedenih hormonskih promjena. Obično se javljaju promjene u menstruaciji, zatim umor, nesanica, promjene raspoloženja, anksioznost, depresija, gubitak koncentracije, tzv. eng. brain fog ili smušenost, valovi vrućine, tzv. valunzi, dobivanje na tjelesnoj masi, smanjena želja za spolnim odnosima, promjene kože, kose, noktiju, palpitacije srca i drugo", rekla je Erceg Ivkošić.
"U menopauzi se nekako ti simptomi kod većine žena stabiliziraju, ali se onda javljaju promjene na kostima, osteopenija, osteoporoza, jače izražene smetnje suhoće rodnice, bolni spolni odnosi (dispareunija), problemi s mokrenjem, vulvovaginalna atrofija ili po novijem tzv. genitourinarni sindrom menopauze (od eng. GSM, Genitourinary Syndrome of Menopause)", dodala je.
Kada dolazi do abnormalnih krvarenja i koliko su ona ozbiljna?
"Hormonske promjene tijekom perimenopauze su normalne i očekivane, a to onda rezultira i promjenama do tada najčešće urednih i redovitih krvarenja. Funkcija jajnika se polako smanjuje i posljedično hormoni hipofize FSH i LH rastu jer pokušavaju potaknuti jajnike na jaču funkciju, ali jajnici to sve manje mogu. Vrijednosti estradiola se također mijenjaju; najprije mogu čak povremeno i porasti pa onda padati, dakle u počecima perimenopauze fluktuiraju, a kasnije ostaju niske. Ne smijemo zaboraviti ni progesteron koji je jako važan i vrijednosti progesterona se smanjuju", naglasila je.
Liječnica je ukazala na pojedine znakove: "Zbog navedenih promjena jedan od prvih simptoma perimenopauze mogu biti upravo promjene u trajanju i jačini menstruacijskih krvarenja. Ne moraju to biti abnormalna krvarenja, možda je to malo prejaka riječ, najčešće su neregularna ili neredovita krvarenja, sa skraćivanjem ili produljivanjem ciklusa, često s preskakanjem, tj. izostankom menstruacije po nekoliko mjeseci i sl. Intenzitet i trajanje samog krvarenja mijenja, ali ne kod svih žena jednako. Ponekad su ti hormonski uzrokovani izljevi produljeni i obilni pa se samo s kiretažom mogu zaustaviti. U svakom se slučaju mora razlučiti kad se radi o normalnoj promjeni ciklusa zbog perimenopauze, a kad je u podlozi patološko zbivanje tipa hiperplazije endometrija ili doduše u malom postotku, ali ga se uvijek treba isključiti - rak maternice."
"Ako se pojavi neuobičajeno krvarenje ili promjene u menstruacijskom ciklusu svakako se preporučuje napraviti kompletan ginekološki pregled koji uključuje Papa test i ultrazvuk. Tako će se vidjeti postoji li možda neki drugi uzrok poremećaja menstruacije, tj. moći će se razlučiti je li krvarenje normalno ili abnormalno. Dodatno se mogu izvaditi hormoni iz krvi kako bi se točnije vidjelo u kojoj je žena reproduktivnoj fazi. Dalje se postupa ovisno o rezultatima svih pretraga i kliničkoj slici tj. simptomima", kazala je Erceg Ivkošić.
Kada se preporučuje hormonska terapija nakon menopauze?
"Hormonsko nadomjesno liječenje, skr. HNL može se početi već u perimenopauzi ako to simptomi zahtijevaju, a uobičajeno se klasična HNL daje poslije menopauze, dakle jednu godinu nakon završetka menstruacije. Svakoj ženi se mora ovisno o svemu individualno pristupiti i nakon kontrole nalaza krvi te uz uredan nalaz ultrazvuka i mamografije dojki se dalje dogovara za vrstu i količinu hormona. Prednosti HNL su poboljšanje navedenih simptoma menopauze, a rizici su vezani, opet ovisno o svakoj ženi i njenom zdravstvenom stanju te genetici, mogući tromboembolijski incidenti te rak dojke ako postoji predispozicija za to. Prema svim najnovijim znanstvenim istraživanjima i nakon revizije starijih istraživanja, dobrobiti HNL premašuju rizike", ukazala je.
Liječnica je otkrila i koje su alternativne opcije hormonskoj terapiji: "Simptomi menopauze se mogu ublažiti i s biljnim preparatima među kojima se biljka srebrna svijeća ili grozdasta habulica, tzv. cimicifuga racemosa (eng. black cohosh) koja potječe iz Sjeverne Amerike, pokazala se kao možda najbolja, što je potkrijepljeno i nekim znanstvenim radovima. Europska agencija za lijekove (EMA - European medicines agency) je također dozvolila korištenje cimicifuge za smanjenje menopauzalnih tegoba. Osim toga nekome pomažu i ulje noćurka, anđelika, ginseng, Gospina trava, djetelina i dr."
"Svakako bih naglasila da su prehrana i tjelovježba iznimno važni, kako inače u svim periodima života, tako posebno i u (peri)menopauzi, kao i dodaci prehrani. Preporučujemo mediteransku prehranu s puno ribe i povrća. Tjelovježba se mora uključiti u tjedni raspored i to najmanje dva do tri puta tjedno po 60-90 minuta. Žene u menopauzi se moraju sebi posvetiti puno više nego što su to ranije morale i radile", napomenula je.
Koliki postotak Hrvatica se godišnje podvrgne kiretaži?
Liječnicu smo pitali i koliko se Hrvatice godišnje podvrgavaju ovom zahvatu, na što nam je odgovorila: "Krvarenje u menopauzi se javlja otprilike u oko pet do deset posto žena i kod njih je najčešće potrebno napraviti daljnju obradu, ali kako smo ranije naveli nije nužno raditi kiretažu jer se sve više koristi histeroskopija."
"Prema nekim podatcima u Hrvatskoj je oko 20 posto ili čak 30 posto žena u menopauzi, ali kako se životni vijek produžava i populacija stari, za očekivati je da će ih biti sve više. Ako 10 posto njih ima probleme s krvarenjem u menopauzi, onda je potreba za daljnjom obradom oko dva ili tri posto od ukupnog broja Hrvatica, a možda i više jer se kiretaža ne radi samo u menopauzi. Opet naglašavam, ne nužno kiretaža, kako je ranije pojašnjeno", obrazložila je Erceg Ivkošić.
POGLEDAJTE VIDEO: Pula na mukama: Nude im stanove, ali zdravstvenih radnika ni za lijek
