Komisija američke udruge U.S. National Institutes of Health 1997. godine pregledala je više od 2.000 znanstvenih studija na temu akupunkture i zaključila da postoje dokazi koji podržavaju primjenu akupunkture ili kao dodatne terapije ili kao alternativne metode liječenja za dolje navedene tegobe.
Apsolutne indikacije za primjenu akupunkture: - postoperativna mučnina i povraćanje - mučnina i povraćanje uzrokovani kemoterapijom - mučnina u trudnoći - postoperativna dentalna bol
Relativne indikacije za primjenu akupunkture: - ovisnosti - rehabilitacija nakon moždanog udara - glavobolja - dismenoreja - 'teniski' lakat - fibromialgija - miofascijalna bol - osteoartritis - bol lumbosakralnog područja - sindrom karpalnog kanala - astma Nama je to možda još uvijek nevjerojatno, ali akupunktura se u mnogim slučajevima primjenjuje i kao jedini (ili pomoćni) anestetik prilikom izvođenja nekog kirurškog zahvata. Složeni kirurški zahvati kod kojih je jedina anestezija ona koju pruža akupunktura više se ne izvode samo na Kinezima, nego i u Europi, tijekom operacije mioma, prostate... Potvrdio nam je to i mr. sci. dr. Krunoslav Reljanović, predsjednik Hrvatskog društva za akupunkturu, koje broji preko stotinu članova. O nestručnom izvođenju akupunkture, kod koje čak može doći i do probadanja pluća, kaže: 'To vam je kao da operaciju izvodi netko tko nije liječnik. To je nestručno rukovanje. Akupunkturu trebaju izvoditi samo obučeni liječnici, i to po strogim principima medicinske akupunkture.'
Nažalost, osim liječnika, akupunkturu izvode i nestručne osobe. Dr. Reljanović kaže da u Hrvatskoj djeluje određenih broj takvih 'stručnjaka', ali oni kao stručna udruga ne mogu zapravo ništa poduzeti. Članstvo u Hrvatskom društvu za akupunkturu je dobrovoljno, a radom onih koji nisu liječnici bi se trebalo baviti Ministarstvo zdravstva. Pacijenti se mogu zaštiti tako što će se podrobno informirati o kvalifikacijama osobe koja će iglice držati u ruci.
Igle, tanke poput vlasi, postavljaju se na specifične točke na tijelu, koje obično nisu blizu organa koji liječimo. Brzom vrtnjom iglica ili puštanjem električnog napona kroz igle, cilj je potaknuti prirodno zacjeljivanje i jačanje organizma. Drevna ideja se tisućama godina nije temeljila na znanosti, nego na gotovo mističnom uvjerenju da tijelom cirkulira životna energija qi, čije se kruženje može poremetiti, pa zato nastaju bolesti. Akupunkturne točke su mjesta gdje ova energija dolazi vrlo blizu površine kože, pa je tu moguća manipulacija od strane liječnika.
Moderna znanost odbacuje ove tvrdnje i istraživanjima dokazuje da je zapravo riječ o stimulaciji neurona, mozga i složene biokemije. U zapadnim zemljama akupunktura se najčešće koristi za ublažavanje boli, za ublažavanje mučnine nakon kemoterapije, za liječenje ovisnosti, pa čak i za poboljšanje plodnosti. Iako se svrstava u alternativnu medicinu, mnoge koristi ove terapeutske metode priznala je i Svjetska zdravstvena organizacija.
Problem je jedino što pojedina istraživanja, kao što je primjerice ono provedeno 2004. na Sveučilištu Heidelberg, pokazuju da akupunktura nije ništa bolja od placebo tehnike. Naime, istraživanja su dokazala da bez obzira koriste li liječnici prave ili lažne igle kojima uopće ne prodiru u tijelo, te bez obzira na mjesto uboda, djelovanje akupunkture ostaje jednako. Dr. Reljanović odgovara da su najnovija istraživanja dokazala upravo suprotno, da razlike postoje i da je djelovanje prije svega na ublažavanje boli i mučnine nepobitno dokazano.
Znanstveno objašnjenje pozitivnog djelovanja
'O energiji qi govore oni koji se ne oslanjaju na znanje, nego na nešto drugo. Mi, liječnici koji provodimo medicinsku akupunkturu, znamo da akupunktura kao tehnika djeluje, ali nije za sve. Prije svega se koristi za uklanjanje boli. I tu stvarno djeluje, to je dokazano u praksi i putem novih istraživanja', kaže dr. Reljanović.
Djeluje li i kod liječenja ovisnosti, kao što je ona o nikotinu? 'Djeluje tako što se ljudi dobro osjećaju, dakle uklanja nuspojave nepušenja, pa je proces apstinencije lakši i ugodniji. Na istom principu uklanjanja neugodnih simptoma odvikavanja mogla bi se koristiti i kod liječenja drugih ovisnosti, ali za to je potreban organiziran sustav koji će sve to pratiti. Akupunktura bi tu bila tek segment liječenja.'
Na svojim stranicama objašnjava konkretno djelovanje akupunkture na sljedeći način: 'Danas postoje dva modela djelovanja akupunkturne analgezije, jedan se preko endorfin ovisnog sistema aktivira strujom niske frekvencije (2 do 4 Hz), visokog intenziteta, djeluje sporo, ali ima generaliziran učinak na organizam. Drugi model je ovisan o monoaminima (oni djeluju kao neurotransmiteri, kao što su, primjerice, serotonin, dopamin ili epinefrin), koji se oslobađaju stimulacijom akupunkturne igle strujom visoke frekvencije (70 Hz i više), niskog intenziteta, s brzim početkom djelovanja na segmentalnoj razini i bez kumulativnog učinka, za razliku od prvog modela.'
Dakle, djelovanje i endorfina te drugih neurotransmitera može objasniti zašto se bol minimalizira ili čak eliminira akupunkturom. Čini se da igle mogu pokrenuti njihovu proizvodnju, te oni privremeno ili trajnije uklanjaju bol.
Ostala djelovanja akupunkture objašnjavaju se: 1. Neurohumoralnim modelima, poput živčanog sustava, koji uključuje centralne neurohumoralne i neuropeptidne mehanizme, periferna aferentna živčana vlakana te perivaskularnu simpatičku aktivaciju; 2. Krvožilnim sustavom, koji prenosi biomolekularne elemente lokalno i centralno, a koji opet uzrokuju stanične promjene akupunkturnom stimulacijom; 3. Limfatičkim sustavom, koji služi kao medij za limfnu cirkulaciju duž fascija i perivaskularnog intersticijskog prostora; 4. Elektromagnetskim bio-informatičkim sustavom, koji aktiviran akupunkturom djeluje na statički elektricitet na površini stanica i na ionsku migraciju u međustaničnoj tekućini.
Moderna znanost o boli danas je poprilično napredovala, no prva znanstvena objašnjenja ponuđena su prije nekih 40-ak godina, kad su profesor psihologije Ronald Melzack i profesor anatomije Patrick Wall objavili teoriju o boli nazvanu 'teorija kontrolnih vrata'. Smatrali su da je kod osjeta boli najvažnije otvaranje i zatvaranje teoretskih vrata u leđnoj moždini, koje ili dopušta ili blokira prolaz bolnih impulsa do mozga. Dosjetili su se da bi neki drugi osjećaji, umjesto boli, mogli zakrčiti 'vrata', te bi bolni impulsi koji dopiru do mozga bili oslabljeni. Bol se zato umanji trljanjem ili trešnjom pogođenog područja. Dakle, po ovoj teoriji akupunktura ublažuje i poništava bol zato što igle stimuliraju živčana vlakna koja onda ne šalju bolne, nego neke druge impulse. Ti impulsi zakrče vrata u leđnoj moždini, sprečavajući da se bolni impulsi provuku i dopru do mozga, gdje se bol i osjeća.
Razmišljate li o odlasku na akupunkturu, dobro bi bilo da je osoba koju ste izabrali kvalificirani liječnik i po mogućnosti član Hrvatskog društva za akupunkturu. Ovo društvo je tijelo Hrvatskoga liječničkog zbora, a bavi se edukacijom i promocijom medicinske akupunkture kao znanstveno dokazane metode liječenja, koja ima jasno definirane indikacije i neosporno mjesto u liječenju. Osnovano je 1979. godine u Zagrebu, nakon što je nekoliko liječnika (među kojima je i prof. dr. sc. Milan Ferković, dr.med.) donijelo znanja i vještine iz Kine. Od tada do danas, kroz službenu edukaciju za bavljenje akupunkturom prošao je veliki broj liječnika (preko 3.500) iz Hrvatske i inozemstva. Tijekom 2006. godine društvo je prema principima i prijedlozima Europske unije usvojilo novi program tečaja iz medicinske akupunkture (oko 200 sati nastave i dvije godine kliničke prakse za samostalni rad, što zasad još uvijek nikoga ne obavezuje, ali daje smjernicu).
U časopisu Acupuncture in Medicine navode da postoje osobe na koje akupunktura ne djeluje jer njihovo tijelo ne reagira na ovaj način liječenja. Još nije jasno o čemu ovisi ovo odsustvo pozitivnog djelovanja akupunkture. Dakako, njom se ne mogu liječiti fizičke promjene u tijelu, razna iskrivljenja, napuknuća i lomovi.