Umirovljeni električar (71) dobio je 187.500 funti naknade jer mu je supruga umrla zbog izlaganja azbestnoj prašini s njegovog radnog odijela.
Majka njegovo troje djece, Yvonne Moaby, dobila je neizlječivi rak pluća mezoteliom u vrijeme dok je njen suprug John popravljao bojlere i uklanjao azbest sa starih instalacija u 1960-ima.
Rak joj je dijagnosticiran 2009., a umrla je već sljedeće godine u svom domu u Queningtonu u V. Britaniji.
Gospodin Moaby koji danas ima 71 godinu odštetu je dobio nakon što je tužba dospjela na Visoki sud. Izjavio je: 'Lijepo je imati novac, no ne možete novčano procijeniti nečiji život. Dok smo došli do presude prošlo je dosta vremena i puno boli.'
Naime, sud ipak nije presudio o odšteti već su se stranke u sporu dogovorile izvan suda.
Azbest je prirodni, vlaknasti mineral iz skupine silikata koji je postao popularan u građevinarstvu tijekom sredine 20. stoljeća.
Jer ima malenu toplinsku i električnu vodljivost, čvrst je te je otporan na visokim temperaturama upotrebljavao se u proizvodnji toplinske i električne izolacije, bojlera, šindre i za izradu zaštitne vatrogasne odjeće i obuće. Ovo 'čudo od vlakna' se pokazalo vrlo opasnim po ljudsko zdravlje te je danas zabranjen u brojnim državama, uključujući i Hrvatsku. Proizvođači azbesta ipak ne odustaju pa ga danas često prodaju kao bijeli azbest tj. krizotil kojeg uvoze i zemlje koje su zabranile upotrebu azbesta i troše milijune za njegovo uklanjanja sa zgrada. Zaštitari okoliša pokušavaju zabraniti i ovu vrstu azbesta.
U osoba izloženih azbestu može se razviti plućna fibroza, mezotelni plakovi i maligne bolesti kao što su karcinom pluća i maligni mezoteliom. Od izlaganja azbestu do razvoja bolesti kao što je mezotelioma prolazi oko 30 do 40 godina, a nakon dijagnoze preživljavanje nije duže od 18 mjeseci.
Među oboljelima je 80% muškaraca, jer su azbestu izloženi na radno mjestu više nego žene.