Net.hr svakodnevno objavljuje mnoge važne i zanimljive sadržaje iz cijelog svijeta. A za nas ste među najvažnijima na svijetu upravo vi. Zato vas u mjesecu muškog zdravlja pozivamo da pratite naše objave i pridružite se osvještavanju muškog zdravlja šaljući nam slike svojih brkova.
Fotografije možete slati do 30. studenoga. S krajem mjeseca dolazi i kraj akcije osvještavanja, ali ne i kraj svijesti o važnosti zdravlja. Isto tako, ne mora to biti kraj vašim brkovima: ako vam se svide, zadržite ih. Ne morate obećati ništa o brkovima. Samo - čuvajte zdravlje!
Naša adresa netvijesti@rtl.hr otvorena je za vas do kraja studenog. Slanjem svoje fotografije pristajete na objavu na Net.hr-u uz ova pravila privatnosti i uvjete korištenja.
Prema istraživanju, više od polovice muških misli da i žene imaju prostatu, a podjednak broj ih ne zna točno gdje bi se to čudo uopće nalazilo u njihovu vlastitom tijelu.
Naprotiv, dobar dio ih misli kako je penis toliko jedinstven da žene nemaju ništa ni izdaleka slično.
Penis
Riječ penis u starijem je latinskom značila rep, a već u klasičnom označuje muški spolni ud. Kao što je inače u anatomiji često, i taj je izraz metafora. Slično je i s našim nazivima među kojima je najčudnije prošao pokušaj stvaranja znanstvenog nazivlja riječju nježnik. Ta se riječ danas više-manje upotrebljava samo kao naznaka da govornik namjerno izbjegava neki od narodskih izraza (koje i najneviniji čitatelj, vjerujemo, već otprije poznaje).
Penis se sastoji od dvije vrste erektilnih tkiva koja tvore tri cilindra. S prednje ili gornje strane uda smještena su dva cilindra građena od šupljikavog (kavernoznog, od lat. caverna - šupljina) tkiva. Svaki od ta dva cilindra ima svoju ovojnicu, a između njih nalazi se vlaknasta pregrada (septum, novolat. od lat. saepes – ograda, živica). Zajedno tvore šupljikavo tijelo penisa. Na unutrašnjem se dijelu penisa ti cilindri razdvajaju u dvije nožice (lat. crus, mn. crura – golijen, noga).Treći je cilindar građen od spužvastog (spongioznog, od lat. spongia, grč. σπογγιά – spužva) tkiva i to je spužvasto tijelo penisa. To je tijelo smješteno sa stražnje ili donje strane uda. Uz to, na vanjskom dijelu penisa spužvasto tkivo tvori glavić (lat. glans – žir) koji se nastavlja na kraj šupljikavog tijela.
Na unutrašnjem je dijelu penisa kraj spužvastog tijela smješten između nožica šupljikavog tijela gdje tvori zadebljanje (lat. bulbus, grč. βολβός – luk, lukovica). Zgodno je uočiti da su ista tkiva i u ženskom vanjskom spolnom organu, vulvi – samo što su drukčije raspoređena. Naime, u ženskom se vanjskom spolnom organu oba erektilna tijela razdvajaju oko vaginalnog otvora. Uz to, kroz muško spužvasto tijelo prolazi spolno-mokraćna cijev, a kroz žensko ne.
Naravno, u oba slučaja koža prekriva ta erektilna tkiva. Riječ erektilna potječe od latinskog glagola erigere – podići se, napeti se, uzbuditi se.
Sljedeća slika prikazuje erektilna tkiva muškog spolnog uda gledano odozdo. Iznad uda je stidna (pubična) kost na koju su pričvršćene nožice šupljikavog tijela. Dio uda do ruba kosti nalazi se unutar tijela, a onaj dio koji prelazi preko kosti vanjski je dio penisa i u naravi je presvučen kožom.
Važan je dio kože penisa – kožica(prepucij) koja prekriva glavić (glans). No, prepucij mora biti dovoljno širok i dostatno gibak da se može unatrag prevući preko glavića i otkriti ga. Ako to nije moguće, ne smije se povlačiti na silu. U ranom je djetinjstvu kožica gotovo redovito još srasla s glavićem i ne može se prevući. Djelovanjem erekcijskih gibanja i žlijezdi lojnica ta se sraslost (adhezija) polako kida i obično je kožica u ranom pubertetu već sasvim odvojena. Ako se to ne dogodi, potrebno se savjetovati s liječnikom. Dok su prepucij i glans još srasli, nipošto se ne smije povlačiti na silu jer može doći do pucanja tkiva i novog srastanja s ožiljkastim tkivom i tada spontano odvajanje više nije moguće.
Uz prepucij mogu biti povezana još dva problema. Prvi je da je prepucij preuzak i ne može se prevući. Takvo se stanje naziva fimoza. Može biti prirođeno ili nastati naknadno. Najčešći su uzrok stečene fimoze povrede i upale. U oba slučaja treba se savjetovati s liječnikom o načinu rješavanja tog stanja. U nekim je slučajevima problem moguće riješiti bez operativnog zahvata, u nekima se zahvatom prepucij može proširiti, a u nekima ga je nužno dijelom ili potpuno odstraniti (obrezivanje/cirkumcizija). Drugo je nepovoljno stanje – frenulum breve tj. prekratka ili nedovoljno gipka uzica. Uzica ili frenulum nalazi se s donje strane glavića i služi za vraćanje kožice preko glavića.
Prekratak frenulum obično je urođen, a nedovoljno gibak najčešće stečen. Stanje se lako uočava kad je kožica svučena s glavića i sasvim potegnuta prema trbuhu: stoji li glavić u ravnini s preostalim vanjskim dijelom uda, frenulum je uredan. No, ako se glavić prigiba prema korijenu, to je simptom za frenulum breve. Kut pod kojim su glavić i ud označava jačinu poremećaja. Frenulum breve može izazvati znatne probleme pri ukrućenju spolnog uda i pri spolnom odnosu. Također može doći do očitog ili mikroskopskog pucanja tkiva i pojave ožiljkastoga tkiva što onda, ako se ne liječi, izaziva još veće probleme. Rješenje je odlazak liječniku. Frenulum breve najčešće se rješava frenuloplastikom – frenulum se razreže i ponovno spoji tako da više ne sprečava normalno klizenje kožice preko glavića. Operacija jeveoma kratka i uglavnom se izvodi uz lokalnu anesteziju.
Budući da zaraze mogu izazvati velike probleme, svako peckanje, svrbež, crvenilo, osip ili iscjedak ozbiljan su znak za hitni odlazak na liječnički pregled. Takve se pojave uspješno sprečavaju redovitom higijenom tijela i rublja te odgovornim stupanjem u spolne odnose i zaštitom kondomom pri spolnom odnosu s nepoznatom ili zaraženom osobom.
Svakako, važno je paziti i na to da se izbjegavaju mehanička oštećenja. Pri tome je posebno osjetljivo šupljikavo (kavernozno) tijelo penisa u erekciji: kad je ud ukrućen, stijenke šupljina mogu popucati ako se na penis djeluje silovito, posebno u smjeru lijevo-desno. To je veoma ozbiljno stanje i zahtjeva hitnu liječničku intervenciju. Stijenke spužvastog (spongioznog) tijela u manjoj su opasnosti jer su građene od elastičnih vlakana, a krv je u međuprostorima pod znatno manjim tlakom od međuprostora u šupljikavom tijelu dok je ud krut. Naime, kroz spužvasto tijelo (s donje strane penisa) prolazi spolno-mokraćna cijev koja ne smije biti stegnuta kako bi omogućila lako izbacivanje sjemenih tekućina i sjemena.
Iz penisa spolno-mokraćna cijev izlazi na vrhu glavića, a u nj ulazi kroz bulbus (lukovicu) spužvastoga tijela unutar trbušne šupljine. U bulbus spolno-mokraćna cijev (uretra) ulazi odozgo. Neposredno prije, u nju imaju izlaz dvije malene bulbouretralne žlijezde. Velike su kao omanja zrna graška, a izlučuju tekućinu kojoj je svrha umanjiti kiselost u uretri. Ta je kiselost potrebna kao zaštita od zaraze izvana, ali je nepovoljna za preživljavanje spermija. Iznad tih dviju žlijezda spolno-mokraćna cijev prolazi kroz prostatu.
Prostata
Prostata je jedna od isključivo muških spolnih žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Naziv joj potječe od toga što „stoji ispred“ – prema van u odnosu na spolni i mokraćni trakt koji se u njoj spajaju. Oblikom i veličinom otprilike odgovara kestenu. Dva su veoma rijetka hrvatska naziva za tu žlijezdu kestenjača i žlijezda predstojnica.
Smještena je u prednjem donjem dijelu trbuha, iznad krajnjeg unutrašnjeg dijela penisa, a ispod mokraćnog mjehura. Ispred nje nalazi se spoj stidnih kostiju, a iza nje ravni (završni) dio debeloga crijeva. Kroz nju prolazi spolno-mokraćna cijev.
S gornje strane u prostatu ulazi mokraćna cijev iz mokraćnog mjehura i spolne cjevčice koje se tu spajaju na mokraćnu cijev. U opuštenom stanju prostata će propustiti mokraću iz mjehura. Poteškoće pri tom prolazu mogu nastati ako se prostata proširi pa je prolaz sužen. To se može dogoditi zbog upale prostate, zbog benignog povećanja tkiva prostate (obično u starijoj dobi) ili zbog tumora (obično u razvijenijoj fazi).
Pri orgazmu prostata se višekratno trzajno steže. Tim stezanjem zatvara ulaz iz mokraćnog mjehura, a povlači sadržaj – spermije i sjemenu tekućinu – iz ampula odvodnog sjemenog kanala (vas ili ductus deferens) i iz sjemenih mjehurića (parne žlijezde smještene iznad prostate) te im dodaje svoj, većinski dio sjemene tekućine. Istim tim pokretom daje zamah mlazovima sjemene tekućine kroz spolno-mokraćnu cijev. Zbog nekoliko razloga moguće je da se pritom izlaz iz mjehura ne zatvara dobro pa sjeme krivo skrene i završi u mokraćnom mjehuru. U tom će slučaju izaći pri mokrenju, ali je ta pojava nepovoljna za plodnost. Problem se obično rješava terapijom lijekovima.
Važno je uočiti kako prostata igra važnu ulogu za plodnost, ali ne i za spolnu moć (potenciju). Može imati utjecaja na spolnu želju ako nije zdrava: tada spolna želja može biti smanjena zbog boli pri spolnom odnosu i/ili orgazmu. Stoga je važno pratiti sve pojave vezane uz prostatu i rješavati probleme čim se pojave.
Spolno uzbuđenje, nadražaj i vrhunac moraju biti ugodni. Nikako ne smiju biti bolni. Početak mokrenja ne bi smio biti otežan, mlaz mokraće treba biti ujednačen i podjednako jak kao obično. Potreba za mokrenjem ne smije biti prečesta, posebno ne noću, a nakon mokrenja treba imati osjet da se mjehur ispraznio. Ovisno o procjeni rizika, već od 40., a svakako nakon 50. godine potrebno je redovito obavljati laboratorijsku PSA pretragu i liječnički pregled prostate.
POGLEDAJTE VIDEO: Muškarci idite na pregled! Movember vas podsjeća: Od raka testisa godišnje umire 800 Hrvata
