Uzimanjem spolova i rodova u obzir pri proučavanju i liječenju bolesti može se utvrditi njihov utjecaj na tok bolesti i liječenja. Spolovi i rodovi mogu uvelike oblikovati okolnosti i uzroke čestih oboljenja i uzroka smrti. Pri tome valja uzeti u obzir da su spolovi i prirodni i društveni konstrukt, a rodovi društveni.
Pri biomedicinskim istraživanjima i njihovoj primjeni u ordinaciji trebalo bi utvrđivati postoji li razlika između organizama, organa, tkiva i/ili stanica te koje je vrste i stupnja ta razlika s obzirom na spolove. Podjednaku pažnju valja posvetiti i rodovima. Do devedesetih godina dvadesetog stoljeća ni pri istraživanjima ni pri liječenju uglavnom nije bilo tako, a taj pristup nije ni sada redovit. Djelatnici u zdravstvenom sustavu ne poklanjaju s jednakom pomnjom pozornost ovom pitanju: postoje li i koje su razlike u znakovima bolesti, bolesti samoj te u liječenju s ukupnim ishodima između pojedinih pacijenata s obzirom na njihove spolove i rodove.
Kromosomi i geni
Kromosomi su nosioci gena. Svaka stanica čovječjeg tijela idealno sadrži 46 kromosoma (23 para). Od toga su 44 kromosoma (22 para) ne-spolni, a dva su (jedan par) spolni. Učestalost i pojavnost bolesti te reakcija na liječenje mogu biti uvjetovani razlikama u genima koje nose ne-spolni (autosomni) i spolni kromosomi. Kromosomski je spolna razlika određena binarno, prisustvom ili odsustvom spolnog kromosoma Y. U idealnom slučaju i u većini slučajeva, spolni kromosomi čine par kromosoma.
No moguća su i odstupanja zbog kojih podjela nije jednoznačno dihotomna (ne postoje isključivo dvije kategorije kromosomski određenih spolova). Zbog nedostatka ili viška spolnih kromosoma dihotomija po kromosomima na muško (XY) i žensko (XX) nije danost, nego konstrukt. U tako konstruiranoj dihotomiji uočljiva je važna razlika: komplementarni kromosomi (dva kromosoma u paru) utječu na odnose i u ne-spolnim parovima kromosoma i u spolnima. Naime, moguće je da organizam kod kojeg postoji kromosom Y razvije tkiva i organe tako da na toj razini ("iznad" kromosomske i stanične) ne bude "muškog" spola te se organizam čak i u prokreaciji ostvaruje kao žensko - i uz Y spolni kromosom razvije sve ženske organe i može roditi dijete.
Stanica
Zbog tananih razlika između genskih zapisa koje kromosomi nose, stanice organizma koji ima samo X spolne kromosome ponašaju se drukčije od stanica organizma koji ima i Y spolne kromosome. Ono što je spolno posebno u stanici utječe i na ono što je autosomno (ne-spolno). Tako nastaju spolne razlike u stanicama i na nespolnim tkivima koje su stalne i neovisne o spolnim hormonima.
Tkiva i organi
Ta razlika proteže se i na tkiva pa na organe, ne samo spolne, koji onda različito reagiraju na hormonalne i druge podražaje. Kad se razlike među spolovima definiraju ovako, isključivo biomedicinski, a ne i socijalno, te se određuje opseg i doseg takve definicije spolova i razlika u zdravlju, prihvatljiva je i biološka razlika u funkcioniranju stanica, tkiva, organa i organizma te u njihovom obolijevanju i liječenju.
Pojedinac i spol
Budući da se spol može drukčije očitovati na razini kromosoma, stanice, tkiva, organa i organizma – s obzirom na te opsege – valja konstruirati i dosege značenja bioloških spolova.
Dimenzije bioloških spolova jesu višedimenzionalne. Prethodno su izložene dimenzije kromosoma (i gena), stanice, tkiva i organa. Te su dimenzije nesvedive na dvije kategorije. Stoga je i ograničavanje spolova samo na "muški spol" i "ženski spol" tek arbitrarni (proizvoljni), društveno dogovoreni konstrukt koji ne iscrpljuje "sve" osobine koje opisuju biomedicinske varijable ili dimenzije.
Bilo u "prirodnim" ili "društvenim" anketama u posljednje je vrijeme uobičajeno pitanje Koji Vam je spol pripisan pri rođenju? Pripisan! Ta riječ upozorava na postupak – pripisivanje nečega unaprijed i izvana određenog (društveni konstrukt na temelju jedne očitosti), a ne nužno ukupnost biomedicinske danosti.
Güevedoce (španj. güevo/huevo – jaje; doce – dvanaest) je dječak kojem se pri rođenju pripiše ženski spol. To se događa zato što pojedinac ne stvara enzim potreban za metabolizam testosterona u embrionalnom razvoju pa se ne razviju "vanjski" muški spolni organi. No u pubertetu (tj. oko 12. godine života) testosteron djeluje drukčije i svi se organi "naknadno" razviju. Na pojavu se u većem broju slučajeva nailazi u Dominikanskoj Republici, Turskoj te Papui Novoj Gvineji (gdje se naziva kwolu-aatmowol što otprilike znači pipica-u-pimpek). Tu je pojavnost manja od dva posto. Izvan tih područja pojava je još rjeđa.
Tako pojavnost (fenotip) u prvim godinama tih dječaka ne odražava njihov genotip: na razini organizma nisu isti "spol" koji jesu na drugim razinama. Naravno, kod drugih pojedinaca – bilo prije puberteta, dok pubertet traje ili u seksualno zreloj dobi – moguća su i razna druga odstupanja (na bilo kojim, a ne samo na spolnim organima i/ili njihovim funkcijama) od tipičnog fenotipa.
Stoga je i za liječnika i za pacijenta važno da zna kako se ne razbolijevaju i ne liječe snimke, nalazi i dijagnoze, nego – pojedinci. Biološki spolovi i dalje jesu važan konstrukt pri istraživanjima i tretmanima zdravih i bolesnih stanja organizama, samo treba uzeti u obzir različite razine te njihov opseg i doseg. Prepoznavanjem onih oznaka spolova koje imaju utjecaja na neko stanje, konstrukt spola jest korisno pomagalo.
O rodu
Pojedinci pacijenti, pojedinci liječnici i zajednica u cjelini mogu biti pod utjecajem pravila ponašanja i uloga koje se rodovima pripisuju. Opet je riječ o pripisivanju. A takvo je pripisivanje, sasvim očekivano, različito u raznim civilizacijama i kulturama.
Rodovi su socijetalni konstrukt: odnosi se na društveno normiranje uloga, ponašanja i podjele moći. Sva su nastojanja da se odredi binarno bila neuspješna: praktički je nemoguće ostvariti da takav i bude. Naprosto, uloga i ponašanja je toliko da se ne može svako od njih podijeliti samo na dva dijela, a tako razdijeljene "polovice" opet razvrstati u dva koša. Stoga je najveća, i nažalost najčešća, pogreška – pripisivanje rodova prema razini vanjskih oznaka spolova.
Uz to, često se i druge odrednice, koje su klasnog karaktera, nastoje podvesti pod rod. I ne samo to – umjesto provjere ostvarenih uloga i ponašanja, u istraživanja se uključuju tradicionalno "utvrđene" društvene uloge pripisane društvenom konstruktu spolova čime se unaprijed nastoje izjednačiti društveno konstruirani spolovi s konstruktom rodova.
A zapravo, neka ponašanja i ostvarivanje nekih uloga kod nekih bolesti utječu i na sprečavanje bolesti i na izloženost rizicima. Istim se načinom može objasniti i koje mjere sprečavanja valja upotrijebiti te je li potreban invazivniji postupak liječenja. Naime, ponašanje i preuzimanje uloge može odrediti hoće li i kako će pojedinac tražiti pomoć i upotrebljavati usluge zdravstvenog sustava. Ponašanja također mogu utjecati na epigenetska dooblikovanja ekspresije gena i bioloških fenotipova. Uvijek je riječ o konkretnim ponašanjima i konkretnim ulogama, a ne o unaprijed stvorenoj predodžbi o "muškom" ili "ženskom" rodu. Pogrešna percepcija pacijentovog roda može liječnika navesti da različito, pa i pogrešno, dijagnosticira i predloži postupke daljnje dijagnostike i liječenja.
U medicini, i u istraživanjima i u primjeni, definiranje rodova i spolova te razdvajanje njihovih djelovanja još je u povojima. Uglavnom se bilježe razlike između "muškaraca" i "žena", no ni po spolovima ni po rodovima te kategorije nisu jednoznačno utvrđene pa učestalo istraživanja nisu međusobno usporediva po spolu i rodu. Štoviše, trenutačne se spoznaje ponajprije zasnivaju na nalazima jedinki kojima je pri rođenju pripisan muški spol. Stoga će za daljnje razvijanje znanja u medicini biti važno jednoznačno određivati opsege i dosege ispitivanih spolova i rodova s provjerom valjanosti tradicionalnih (konzervativnih) definicija.
Muški spolovi i muški rodovi u muškom zdravlju
Za čuvanje vlastitog zdravlja korisno je sve to imati na umu: pratiti svoj organizam, uočavati razlike koje se javljaju te razlučivati za koje od njih treba tražiti i liječničku pomoć. Naravno, uz samostalno praćenje i pregledavanje veoma su korisni i redoviti sistematski, probirni i namjenski pregledi. Onoliko "muški" koliko to organizmu treba.
POGLEDAJTE VIDEO: Zdravstveni radnici najavljuju štrajk. Traže promjenu uredbe o koeficijentima
