Kada kolokvijalno "počastimo" neku osobu nazivom sociopat, obično pritom s neodobravanjem mislimo na njezine karakteristike koje uključuju sebičnost, zanemarivanje drugih i društvenih pravila bez osjećaja krivnje i žaljenja te prelaženje preko tuđih potreba kako bi bezosjećajno ispunile svoje. I nismo daleko od istine o ovom poremećaju.
Sociopatija koju medicinska struka naziva i antisocijalni poremećaj ličnosti je poremećaj mentalnog zdravlja zbog kojeg osobe koje od njega pate ne razlikuju ispravno od pogrešnog ili pak tu razliku ignoriraju. Drugi ljudi su za njih često samo sredstvo za ispunjenje cilja pa osobe s ovim poremećajem, manipuliraju, lažu i varaju bez ustezanja, a pritom znaju biti jako šarmantni ako situacija to zahtijeva.
No, češće će zastrašivati, biti zlonamjerni, cinični i bez poštovanja prema drugima. Ljudi koji boluju od ovog poremećaja često krše zakone, a nerijetko zloupotrebljavaju drogu i alkohol. Mogu biti impulzivni i nasilni i zbog svega toga se teško uklapaju u društvo te teško ispunjavaju obiteljske i radne obaveze.
Zlostavljani i zanemareni
Iako je vrlo lako osuditi ljude koji se ovako ponašaju i na njih se ljutiti, treba znati da njihovo ponašanje često nije pitanje izbora. Iako nije točno poznato što uzrokuje antisocijalni poremećaj ličnosti, pretpostavlja se da on ima podlogu u genima te, moguće, u promjenama koje nastaju tijekom razvoja mozga.
No, uočeno je da se i često manifestira kod osobe koje su u djetinjstvu bile zlostavljane i zanemarivane ili su odrastale o u nasilnom i kaotičnom okruženju. To ne znači da osobe nemaju odgovornost za svoje ponašanje, međutim teže im je doživljavati svijet i društvo na način kako to čini prosječan čovjek.
Osobe s ovim poremećajem pokazuju probleme u ponašanju već u dobi mlađoj od 15 godina. Oni uključuju agresivnost prema ljudima ili životinjama, krađe, varanje i ozbiljno kršenje pravila.
Nasilje
Prema liječnicima iz Klinike Mayo, osobe koje imaju ovaj poremećaj upuštaju se u značajne rizike i često ne razmišljaju o posljedicama svog ponašanja. Kada su posljedice negativne, ili čak razorne, ne uče iz svojih pogrešaka. Zbog toga teško održavaju veze s drugim ljudima, a kada one postoje u njima obično ima puno nasilja.
Osobe koje pate od ovog poremećaja ličnosti rijetko će pomoć zatražiti same jer ne doživljavaju svoje ponašanje pogrešnim niti osjećaju krivnju za svoje postupke. Stoga će kod psihijatra doći samo na nagovor obitelji ili ako pate od nekog popratnog poremećaja poput anksioznosti ili depresije.
Primjećuje li obitelj ili bližnji nesrazmjerno ponašanje, može osobu nježno potaknuti da potraži pomoć, no takvi su pokušaji često bezuspješni kao i sam tretman. No neki aspekti poremećaja, poput agresivnosti, mogu se tretirati lijekovima. Ipak, ako sama obitelj pati zbog postupaka oboljelog, treba potražiti pomoć za sebe kako bi dobila podršku i naučila postavljati zdrave granice.
U nekim slučajevima primijećeno je da u srednjoj dobi, iza 45. godine života, simptomi ovog poremećaja postaju manje izraženi, no nije jasno događa li se to zbog povećanja uvida osoba koje imaju ovaj poremećaj ili promjena koje dolaze sa sazrijevanjem i starenjem.
