Koliko puta ste rekli 'Oprosti što kasnim' i sami sebi obećali kako se to više neće dogoditi. A dogodilo se. Još sto puta. Istraživanja pokazuju kako osobe koje učestalo kasne nisu kolateralne žrtve gužvi u prometu i vanjskih faktora na koje ne mogu utjecati već je to odraz njihovog karaktera.

Studija provedena 2003. ispitala je životne navike radnika podzemne željeznice u New Yorku. Istraživanje je pokazalo da oni koji u svojoj dokolici imaju puno obaveza češće kasne od onih koji su fokusirani samo na jednu ili dvije stvari dnevno. Takav rezultat je doveo do zaključka da multitaksnig ljudi imaju odnosno nemaju svijest o vremenu i teže percipiraju dužinu puta koji moraju prijeć da bi na vrijeme stigli na posao.

Studija iz 2016. ukazala je da stalno kašnjenje uzrokuje potencijalno i u vremenu utemeljeno pamećenje. To je ona vrsta pamćenja koju vezujemo striktno uz vrijeme. Primjerice svijest o emitiranju vaše omiljene serije od ponedjeljka do četvrtka u osam sati navečer. Naš unutarnji sat je naša svijest o vremenu i ukoliko ono nije uskađeno sa stvarnim vremenom često dolazi do kašnjenja.

Ljudi koji često podcjenjuju svoje vrijeme skloniji su kašnjenju. Osobnost 'Tipa B' je službeni naziv za ljude koji su opušteniji u organizaciji svog vremena. Kad bi posjeli osobe karaktera 'Tipa A' i osobe karaktera 'Tipa B' u jednu prostoriju i nakon 15 minuta im postavili pitanje koliko dugo sjede, prvi bi odgovorilili da je prošlo 15-20 minuta dok bi drugi rekli da je možda prošlo 10 minuta. And that's the way the coockie crumbles.

Izvor: huffingtonpost