Vrganj (lat. Boletus edulis), jestiva je gljiva koja raste u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Rast vrganja uobičajen je na proplancima, obično na sunčanim obroncima prekrivenima mahovinom.
Razni faktori, kao što su kiša i rosa, uz relativno povoljnu
temperaturu zemljišta, blagotvorno djeluju na rast
vrganja pa nije ni čudno što je jesen bolja i
izdašnija vrganjima od drugih godišnjih doba.
Najpogodnije vrijeme za rast vrganja je kad
kišom natopljena zemlja isparava kao izmaglica iznad tla.
Prilikom berbe vrganju treba prići pažljivo i pregledati ga sa svih strana, zatim ga nježno kucnuti po klobuku, jer upravo taj zvuk nam otkriva njegovu starost. Ako je zvonak i napet, radi se o mladom, ponosnom vrganju.
Ima raznih priča i vjerovanja o rastu vrganja.
Tvrdi se da kad ugledate vrganj, on prestaje
rasti.
Tu je i narodno vjerovanje da vrganji rastu kad pada kiša
i dok jako grmi. Možda nam to donekle potvrđuju Japanci,
narod koji je uz Kineze vrlo vjerojatno prvi počeo uzgajati
gljive, a koji često bukom bubnjeva stimuliraju rast shiitake i
ostalih gljiva.
Vrganji lijepo rastu u grupicama po par komada na malom prostoru, ali su ipak najčešće samostalni. No znajte da vrganj uvijek ima brata. Kada naletite na vrganj, u radijusu od dva metra mora biti i njegov bratić. Onda se zapitate i zašto ubrati jedan ako možemo ubrati dva! No, pazite jer prema Pravilniku o zaštiti gljiva u Hrvatskoj nije dopušteno brati vrganje klobuka manjeg od 4 cm, a ako se naiđe samo na dva vrganja, jedan (manji ili crvljivi) mora se ostaviti na staništu i dopustiti mu da otrese zrele spore.
Najpogodnija temperatura za rast vrganja je od
+5°C pa nagore, a što veća to bolje.
U listopadu i studenom pa sve do prvog snijega raste borov vrganj
koji je otporniji na mrazeve tako da rast ovog vrganja traje do
prvog snijega.
Sličan je ovom običnom jesenskom vrganju (boletus edulis), i
ovaj vrganj raste u periodu do studenoga.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
