Zvučni zid je aerodinamička pojava koja nastaje pri dosezanju brzine zvuka neke letjelice ili drugoga objekta. Da bi se zvučni zid probio potrebna je određena razina zvuka, a kako se mjeri brzina zvuka? Mjeri se u odnosu na neki referentni zvuk, obično prag čujnosti. Zvuk se širi brže kroz tekućine nego kroz zrak, a još brže u krutim tijelima. Općenito je brzina zvuka veća što je veća gustoća sredstva u kojem se on širi.  Decibel (oznaka dB) je decimalna jedinica brojčane jedinice bel iznimno dopuštene izvan SI (Međunarodni sustav mjernih jedinica). Decibel je jedinica razine neke fizikalne veličine (razine snage, napona, struje, jakosti zvuka i drugog). Tako imamo:

Prag čujnosti  iznosi 0 dB                 Avionski motor       120 dB

Kako se dakle, mjeri brzina zvuka?

Osim u uobičajenim mjernim jedinicama brzine (m/s, km/h), mjeri se i nenormiranom jedinicom mah (Machov broj).

Zvuk se širi samo u području gdje ima tvari, molekula, a ne giba se kroz vakuum.  Brzina zvuka u zraku temperature 20 °C iznosi 343 m/s (1 235 km/h na 0 metara nadmorske visine). Kako za pojedini plin brzina zvuka ovisi isključivo o njegovoj temperaturi, tako se kod zrakoplova prilikom povećanja visine leta brzina zvuka smanjuje uslijed smanjenja temperature zraka s visinom. Brzina zvuka može se izmjeriti ako stojite ispred velike čvrste prepreke, kao što je planina ili strma provalija, na primjer. Jedan od načina kako se mjeri brzina zvuka i sljedeći: Dođite na neku udaljenost od njega, izmjerite udaljenost pomoću daljinomjera. Zatim napravite oštar glasan zvuk (snimak, udaranje u zvono, itd.), Istovremeno okrećući štopericu. Isključite ga čim čujete reflektirani zvuk. Nađite brzinu zvuka tako da dvostruku udaljenost do prepreke podijelite s izmjerenim vremenom vs = 2 • S / t. Uzmite mjerenje nekoliko puta i pronađite prosjek.

Ovo je bio tek jedan od načina kako se mjeri brzina zvuka, jer brzina širenja zvuka je brzina kojom se titranje čestica širi kroz neku tvar.