Slovačka jama nazvana je po dvojici slovačkih
speleologa, B. Šmida i M. Griflik, koji su prilikom
rekognosciranja terena 28. srpnja 1995. godine, pronašli su ulaz
u istu jamu.
Tom prilikom spustili su se do dubine od 516 m, gdje je zamijećen
horizontalni kanal na -350 m, koji je zbog nedostatka vremena
ostavljen za sljedeću godinu.
Tijekom ljeta sljedeće godine isti slovački speleolozi, ali ovaj
put s kolegama iz Speleološkog odsjeka Planinarskog društva
Sveučilišta Velebit, nastavili su istraživanje Slovačke jame u
horizontalnom kanalu na 350 m dubine.
Tri tjedna kasnije, spustili su se do dubine od 1000 m i tom su
prilikom u Slovačkoj jami pronađeni su primjerci pijavice
Croatobranchus mestrovi.
Pronađeni su i ostaci nove vrste kornjaša.
1998. godine organizirana je zajednička hrvatsko-slovačka
ekspedicija “Slovačka jama ‘98”
Tijekom 1999. godine Slovačka jama istraživana
je za vikend od 16. do 18. srpnja i u razdoblju trajanja
hrvatsko-slovačke speleološke ekspedicije “Slovačka jama
'99”
Velika količina kiše na samom početku akcije u jami se
manifestirala brojnim nakapnicama i manjim slapovima, što je
usporilo i otežalo istraživanje.
Petu ekspediciju u Slovačku jamu Planinarsko društvo Sveučilišta
Velebit organiziralo je u razdoblju od 27. srpnja do 11. kolovoza
2002. godine. Ova ekspedicija izvedena je uz potporu JU
Nacionalni park Sjeverni Velebit i Komisije za speleologiju
Hrvatskog planinarskog saveza.
Sada Slovačka jama ima špiljski ulaz okrenut prema
jugu. Ulazna dvorana s velikim kamenim blokovima nazvana
je Horal. U njoj se preko dva mala skoka (4 i 3 m) dođe do
suženja. Kroz suženje Fučak, gdje se osjeća jako strujanje zraka,
ulazi se u prvu vertikalu (14 m), iz koje se u smjeru jugoistoka
odvaja kratki zarušeni odvojak. U suprotnom se smjeru kroz usku
pukotinu ulazi u vertikalu Pokojna (50 m).
