Pajasen je brzorastuće stablo široke i rijetke krošne. Zovu ga i Bogač, žljezdasti pajasen, kiselo drvo, kiseljak, rusovina, smrdelj, jelš, rajsko stablo. Može narasti do 30m visine, dok deblo može biti promjera 50 cm.

Prirodno raste na području Kine, Tajvana i Koreje, a u Europu je unesen kao ukrasna vrsta daleke 1740. godine. Zanimljivo je kako žljezdasti pajasen može proizvesti veliki broj sjemenki (svako stablo po čak 350 000), pomoću kojih se i razmnožava.

Kako te sjemenke nošene vjetrom paaju i daleko od stabla, tako se i žljezdasti pajasen može nekontrolirano razmnožavati. Suzbijanje pajasena vrlo je zahtjevno i za uspjeh je potrebna kombinacija nekoliko sredstava, kako mehaničkih tako i kemijskih. Na područjima na koja dospije, žljezdasti pajasen nakon što savlada geografsku, okolišnu i reproduktivnu barijeru, počinje formirati guste sastojine i širiti se u nova područja, čime uzrokuje brojne štete. Ova vrsta mijenja okoliš i znatno utječe na strukturu tla, kojega uništava, te nepovratno mijenja izgled krajolika Žljezdasti pajasen je iskoristiv kao ogrijev iako nije baš kvalitetno drvo, debelo je i stvara dosta dima.