Sopran i tenor najviši su glasovi u ženskom, odnosno muškom registru.

Sopran je najviši ženski glas. Do prvih desetljeća XIX. st. razlika među sopranima i mezzosopranima nije bila u opsegu glasa, nego u njegovoj boji i u položajima u kojima je pisana glavnina dionice.

S razvojem operne dramaturgije soprani se počinju dijeliti na tri glavne kategorije: lirske, tzv. lirico-spinto (hrv.: mladodramske) i dramske soprane, te unutar njih na lirsko-koloraturne i dramsko-koloraturne soprane.

Tenor je najviši muški glas u modalnom registru, tj. vokalni registar najčešće korišten u pjevanju i govorenju. Nalazi se iznad baritona. Riječ "tenor" dolazi od latinske riječi tenere, što znači "držati". U zbornoj glazbi, tenor je treći najviši glas, iznad basa i ispod alta i soprana. S obzirom da je pravi tenorski glas rijetak, ponekad viši baritoni ili niže alte pjevaju tenorsku ulogu.

Ima više vrsta tenora. U klasičnoj glazbi, tenorski glas je ordeđen po vokalnom rasponu, vokalnoj boji, vokalnoj težini, tesituri (raspon gdje je glas najprirodniji i najlakše proizvesti), vokalnoj rezonanci, i mjesta izmjene u glasu (passaggio). Ove razne osobine su upotrebljene u ocijenjivanju vrste svakog vokalnog raspona, ne samo tenora.

Sopran i tenor se razlikuju po visini i boji, a dok sopran spada u ženski pjevački glas, tenor spada u muški pjevački glas.

Sada znate sve o temi sopran i tenor.