Postoji nekoliko vrsta kupusa koje se razlikuju u smislu kvalitete i namjene. Ovdje govorimo o tome kakav je rani kupus. Kupus je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice (Brassicaceae) koja razvija veliki pup nastao savijanjem lišća. Upotrebljava se u svježem, kuhanom ili konzerviranom stanju naročito tijekom zime.

Vrlo rani kupus s vrlo snažnim početnim porasta s izrazitim potencijalom prinosa je kupus oznake Ortus F1, koji je otporan na procvjetavanje i pucanje. Ortus je vrlo adaptivan za uzgoj u zaštićenim uvjetima, ispod agrotekstila i na otvorenom. Rane i srednje sorte kupusa uzgajaju se u prvom redu za konzumiranje u sirovom stanju. Takve vrste nisu izvorno namijenjene za pohranu tijekom jeseni i zime, niti su namijenjene kiseljenju. To su sorte koje se konzumiraju 70 do 90 dana nakon sjetve. Tu su npr. novi mirodimar i ditmar. Priprema tla za rasađivanje ranog kupusa počinje odmah u proljeće i sastoji se od kultivacije, drljanja i valjanja. Valjanje tla je obavezna mjera jer kupus ne podnosi rastresito tlo. Rani kupus sije se  tako da se sjemenke siju u travnju u zagrijanom stakleniku ili na prozorskoj polici 0,3-0,5 g po 10 m2.  Presađuju se u svibnju na udaljenosti od 50 x 60 cm, a glavice možemo brati već u lipnju i srpnju. Berba je ručna. Rani kupus se bere tako da se glavice sijeku iznad prve etaže donjeg lišća.  Rani kupus se bere u 2-3 navrata, a kasni kupus se mora brati obavezno prije jakih mrazeva i temperature od -5 °C.