Pitoma mrkva je dvogodišnja zeljasta povrćarska biljka iz porodice štitarki. Kao korjenasto povrće cijenjena je posebno zbog hranjivog i naročito vitaminskih i mineralnih sastojaka.
Karakterističan je sadržaj suhe tvari od 12-17 % u kojoj prevladavaju ugljikohidrati. Mrkva sadrži provitamin A (karotin) koji iznosi 5.4-19.8 mg/100g. Najviše ga ima u sorti narančastog korijena. Pored toga u korijenu mrkve nalaze se i drugi vitamini, B1, B2, B6, C, D, E i K.
Pitoma mrkva ima skromnije zahtjeve prema toplini. Sjeme može proklijati i niknuti već pri temperaturi od 3-5 °C, no u takvim uvjetima period nicanja je izuzetno dugačak.
Mlade biljčice nakon nicanja relativno su otporne na niske temperature i podnose mrazeve do -5 °C bez oštećenja, ali one kod nekih ranih sorata mogu uzrokovati prelazak u generativnu fazu već tijekom prve godine. Optimalne temperature tijekom vegetacije mrkve su oko 18 °C.
Iako ima dobro razvijen korijen koji biljku može opskrbljivati vodom iz dubljih slojeva tla, za sigurnu proizvodnju tijekom sušnih perioda potrebno ju je navodnjavati. To se posebice odnosi na period tijekom nicanja do razvijenih 5-6 listova, te u vrijeme intenzivnog debljanja korijena kada su potrebe mrkve za vodom najveće.
Pitoma mrkva se obavezno uzgaja u plodoredu koji iznosi 3-4 godine. Kao prethodni usjevi najbolje joj odgovaraju vrste povrća obilno gnojene stajskim gnojem poput krumpira, kupusa, paprike i graška. Mrkva može doći i kao druga kultura poslije ranog graška ili ranog krumpira.
