Pinija bor je crnogorično stablo iz porodice borovki, naraste do 25 m visine i do 1,5 m širine (deblo). Pinija bor prirodno raste u području oko Sredozemnog mora, od Portugala do Turske i Libanona. U Hrvatskoj se pretpostavlja da mu je prirodno stanište na pjeskovitim terenima istočnog dijela otoka Mljeta. Uzgaja se naročito u mediteranskom području kao ukrasno stablo.

Pinija bor (lat. Pinus pinea eng. Stone pine), najbolje uspijeva na silikatno-pjeskovitom tlu, ali uspijeva i na tlima s vapnenastom podlogom. Može uspijevati tamo gdje uspijeva i alepski bor, ali je osjetljiva na posolicu.​  Ovdje se radi o vrlo stabilnoj vrsti koja se teško križa s ostalim borovima. U hortikulturi se najčešće primjenjuju kultivari 'Correvoniana'

Pinija bor svojom kišobranastom krošnjom i krupnim češerima djeluje vrlo dekorativno.  Potrebno je 15-ak godina da pinija počne razvijati veću količinu češera. Njegove sjemenke (pinjoli) su jestive.  Pinjoli od svih orašastih plodova sadrže najviše bjelančevina, čak 31%. Pinjol je izuzetan izvor proteina, izvrsnog je okusa koji podsjeća na bademe, mada puno intenzivnije arome.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!