Melisa biljka ima ugodan limunast miris te je srodnik lavande i kadulje. Ova biljka nosi i naziv matičnjak jer ju pčele jako vole, a od ostalih imena se spominju limunčica, čelinjak, maternjak, macina trava i pčelinja metvica.
Riječ je o jednoj od malobrojnih biljaka koje su i sto vrijeme mirisne, ljekovite, ukrasne, aromatične, začinske, medonosne, a imaju i primjenu u industriji. Melisa biljka je od davnina zastupljena u liječenju te je izvedeno nekoliko istraživanja na temu djelovanja melise na strest, napetost i nesanicu. U svima je potvrđena njegova učinkovitost.
Melisa, kao i valerijana, djeluje kao sintetski lijek za smirenje triazolama, no za razliku od njega, ona ne uzrokuje nuspojave. Melisa biljka pojačava koncentraciju te potiče bolje rješavanje slikovnih i tekstualnih zadataka.
Zbog antioksidanata koji štite stanice tijela od oštećenja uzrokovanih oksidacijom, smatra se da melisa pomaže i osobama oboljelim od Alzheimerove bolesti te da poboljšava pamćenje i koncentraciju. Europski znanstveni fitoterapijski komitet odobrio je oralnu upotrebu biljke melisa za nemir, napetost i razdražljivost.
On također preporučuje liječenje probavnih poremećaja melisom, poput grčeva te lokalno – herpes na usni. On također ima jaka antivirusna svojstva te skraćuje trajanje bolesti i smanjuje mogućnost ponovne pojave. Eterično ulje ove biljke ima slično djelovanja kao i biljka. Ono je jako skupo cijenjeno pa treba paziti da nije riječ o krivotvorini. U vanjskoj primjeni se koristi za masažu (razblaženo) ili ublažavanje herpes simplexa.
