Kukuta (lat. cicuta) je dvogodišnja biljka s jakom i dugačkom, razgranatom stabljikom koja je iznutra šuplja, a izvana posuta crvenim i plavim mrljama. Ima dvostruko perasto izrezane listove. Dosiže i do 2,5 m u visinu.

Nalazimo je na staništima uz putove, živice, u blizini naselja, a kao nitrofilna biljka dobar je indikator za dušik u tlu. Miriše po miševima.

Kukuta  biljka (pjegava velika kukuta, lat. Conium maculatum) je veoma otrovna štitarka koja se koristi u narodnoj medicini.

Poznata je kao sredstvo za izvršenje smrtnih kazni u antičko doba. Upravo je grčki filozof Sokrat skončao s ovom biljkom, tako što mu je presuđeno da sam sebi oduzme život ispijanjem otrova.

Cvijet kukute je bijeli i tvori štitasti cvat, a plod je okruglastog oblika. Cvate tijekom svibnja i lipnja.

Iako kukuta biljka sadrži nekoliko otrovnih materija, najjača i najsmrtonosnija je otrov ‘coniin’ koji, uz dovoljnu dozu, uzrokuje paralizu srca i pluća. Upravo svježi sok biljke čini taj jaki otrov koji se koristi u farmaceutskoj industriji. Coniin djeluje nadražajno i paralitički na živčani sustav, ima suprotan učinak od strihnina pa se rabi kao protuotrov te u liječenju tetanusa.

Kukuta biljka rasla je u Europi i Sjevernoj Africi, a danas je široko rasprostranjena kao kozmopolit. Postoji i jedan rođak ove biljke, Cicuta (ili Vodena Kukuta) koja je proglašena kao najotrovnija biljka koja raste u Sjevernoj Americi.

Bere se cijela biljka u cvatu i suši se na toplom i zračnom mjestu. Sakuplja se i nedozrelo sjeme koje se također suši.  

Koristi se za pripremu raznih preparata ali se preporučuje branje potpuno mlade biljke i cvijeta jer tada sadrže najmanju količinu otrovnih alkaloida. Sjeme je ipak najotrovniji dio biljke jer sadrži najviše coniina i srodnih alkaloida.

Opasnost je da se prilikom branja zamijeni kukuta s peršinom, i tada se događaju najčešći slučajevi trovanja. Smrtna doza coniina za čovjeka iznosi 0,5 - 1 gram.

U narodnoj medicini kukuta biljka se koristila u svježem stanju za pripremu tinktura i masti za liječenje akni, astme i drugih dišnih bolesti, očnih bolesti, bolesti živaca, epilepsije, grčeva, herpes zostera, kožnog raka, crvenog vjetra, gonoreje, krajnika, kardiovaskularnih bolesti kao što je bradikardija, limfe i žlijezda, tumora, manija, neuralgija, rana, psorijaze, sifilisa, svraba, ženskih bolesti. Mast i ulje od kukuta biljke se koriste i za liječenje analnih fisura, hemoroida, raka dojke, depresije, predmenstrualnih tegoba, zabrinutosti, anksioznosti itd.

Otrovni dijelovi biljke: list, cvijet, zreo plod, korijen, sjeme, stabljika, mladi izdanci. Prva pomoć: Izazivati često povraćanje uz davanje medicinskog drvenog ugljena do dolaska ili odlaska liječniku.

Kukuta biljka se koristi i u homeopatiji za liječenje bolesti žlijezda, tegoba prostate, bolesti očiju, arterioskleroze itd.

Svježi sok (Succus conii) upotrebljava se za liječenje epilepsije, škrofuloze, grčeva, kožnih bolesti, karcinoma, i to iznutra i izvana, paralize očiju, manije, kao i za inhalacije kod bronhitisa, jakog i nadražujućeg kašlja i astme.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!​ ​​