Kada se okupljamo oko božićnog drvca ili ukrašavamo stan, znamo da su to stari običaji za Božić. Sudjelujemo u tradiciji koja se proteže tisućama godina. S vremenom su se ti stari običaji za Božić nadopunjavali i formirali u ovakve kakve danas njegujemo. 

Prema povjesničarima, prirodno vrijeme za božićni blagdan je upravo kraj prosinca.  U poljoprivrednom društvu žetva za ovu godinu je gotova, a na poljima se ne može ništa raditi. I to je vrijeme kada se ima vremena posvetiti vjerskom životu.

Svi želimo taj topli božićni sjaj zbog kojeg su i stari običaji za Božić široko prihvaćeni.

Mračni dani koji kulminiraju zimskim solsticijem mogu se olakšati blagdanima i ukrasima, stoga su stari običaji za Božić oni koji izvlače najbolje iz nas. Pokloni su bili blagoslov za ljude u dane došašća, iako se božićno trošenje suprotstavlja vjerskom cilju slavljenja rođenja Isusa Krista.  Sada su nama to zamijenili pokloni, igračke i druženja. 

Jedan od rijetkih, ako ne i jedini stari hrvatski božićni običaj, koji se i danas zadržao je sijanje pšenice. Pšenicu sijemo na blagdan svete Lucije. Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine.  Pokloni su nova (i iznenađujuće kontroverzna) tradicija koju su ponukali stari običaji za Božić.