Većinu njih, uz rijetke izuzetke, prati gotovo niska opća i
likovna naobrazba, no to nikako ne znači da su hrvatski
naivni slikari bili bez slikarskog nadahnuća i prirodne
inteligencije koji su im urođeni.
Mnogi hrvatski naivni slikari su dokazali su da
opća naobrazba, pa i ona likovna, nije uvjet za doseg u svjetski
likovni vrh i postizanje vrsne umjetničke razine.
Takve umjetnike krasi i druga važna zajednička crta jedinstvene
osobitosti s visokom razinom i vrsnoćom izvedbe.
Hrvatski naivni slikari najviše su cijenjeni
upravo zbog svoje spontanosti, nevinosti, iskrenosti i
prirodnosti što je publika i kritika itekako prepoznala.
Mnogi hrvatski umjetnici, i slikari i kipari, dokazali su i
pokazali kako se postiže vrhunska zanatska razina.
Često su njihova djela popraćena i jakom naracijom uz specifično
tretiranje prostora.
Hrvatski naivni slikari često se priklanjaju lirskoj idealizaciji
života, fabulaciji radnje i fantastici.
Za kraj ćemo spomenuti tek nekolicinu od mnogo poznatih naivaca u slikarstvu i to nikakvim posebnim redom:
Ivan Belčić, Kata Budanović, Ana Crnković, Jela Cvijanov, Mile Davidović, Dragan Gaži, Ivan Generalić, Josip Generalić, Krista Ivković Ivandekić, Franjo Klopotan, Mijo Kovačić, Ivan Lacković Croata, Teza Milodanović, Slavko Puljek, Ivan Rabuzin, Slavko Stolnik, Dinko Sule, Ivan Večenaj, Ana Verić, Marija Vojnić, Roza Vujević, Klara Mira Vujić i još mnogi drugi hrvatski naivni slikari.