Božićni običaji su da se okupljamo oko božićnog drvca ili ukrašavamo stan. No svaki kraj naše domovine ima neke svoje božićne običaje koji se barem malo razlikuju od običaja iz drugog kraja. Ovdje ćemo pisati o tome koji sve božićni običaji postoje još uvijek.
Božićni običaji sudjeluju u tradiciji koja se proteže tisućama godina. S vremenom su se ti stari božićni običaji nadopunjavali i formirali u ovakve kakve danas njegujemo.
Kićenje božićnog drvca, darivanje dobre djece, stolovi prepuni tradicionalne hrane standardni su božićni običaji.
U Slavoniji i još nekim krajevima je običaj da se na Badnjak u kuću dariva prvo muško dijete, kada u ranu zoru dječaci pohode kuće u susjedstvu, rodbine tzv. položaji, kada domaćinu zaželi obilje roda u novoj godini,njemu se daje najveća kobasica i kojekakvi slatkiši. Tada se dan provodi u pripremanju. Prije večernjeg zvona je večera, svi se zajednički mole. Za večeru se jede posna hrana (božićni kruh, riba,itd.) Prije nego se započne s večerom, domaćin unosi krizban (bor) i konjsku ormu koju stavlja pod stol. U dijelu Slavonije čestitari na badnje veče ulaze u kuću i govore: “Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva”, a odgovara se: “I vi živi i zdravi bili!” Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu;Kada se oglasi večernje zvono unosi se slama u kuću, i tada djeca skaču na nju. Kada je i to gotovo uz Božićnu pjesmu i veselje kiti se krizban (bor). U pola noći je ponoćka i cijela obitelj ide na nju. Kada dođu kući s ponoćke već je Božić, i on se slavi s veseljem i srećom
Danas i pokloni spadaju u božićne običaje, oni su bili blagoslov
za ljude u dane došašća, iako se božićno trošenje suprotstavlja
vjerskom cilju slavljenja rođenja Isusa Krista.
Stari božićni običaji još se poštuju u nekim
slavonskim mjestima.
Svi želimo taj topli božićni sjaj zbog kojeg su i stari božićni
običaji široko prihvaćeni.
Jedan od rijetkih, ako ne i jedini stari hrvatski božićni običaj,
koji se i danas zadržao je sijanje pšenice. Pšenicu sijemo na
blagdan svete Lucije.
Božićni običaji se kao i kršćanski blagdani u
svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove
etnografske baštine.
