Malo ledeno doba je zapravo zahlađenje, koje je trajalo
otprilike između 1430. i 1850. godine, a najhladnije je
bilo oko 1550. i 1700.-1850. godine.
Te se godine u Europi javio niz hladnih zima.
Brojni su se ledenjaci spustili najniže i na toj su se visini
održali sve do kraja 19. stoljeća kada su se počeli naglo
povlačiti.
U tom je razdoblju led zatvorio neke alpske
prijevoje.
U arktičkim je krajevima malo ledeno doba proširilo
površinu zaleđenog mora, te povećavao se broj zima kada
se zaleđivala čaki Temza, a brojni su posjedi u Alpama, Norveškoj
i Islandu bili napušteni.
Malom ledenom dobu prethodilo je razdoblje relativno viših
temperatura koje je počelo oko 1400. godine.
Prije toga, između 1200. i 1400. godine u Europi je bio period
izrazite labilnosti klime.
Malo ledeno doba je tako počelo pomalo i neprimjetno s
povremenim žestokim zimama.
Godišnja temperatura je pala za oko 1-1,5°C. To je prouzročilo
nestajanje šuma u višim predjelima.
Klima tijekom malog ledenog doba nije bila ujednačena.
