Malo ledeno doba je zapravo zahlađenje, koje je trajalo otprilike između 1430. i 1850. godine, a najhladnije je bilo oko 1550. i 1700.-1850. godine. Te se godine u Europi javio niz hladnih zima.  Brojni su se ledenjaci spustili najniže i na toj su se visini održali sve do kraja 19. stoljeća kada su se počeli naglo povlačiti. 

U tom je razdoblju led zatvorio neke alpske prijevoje.  U arktičkim je krajevima malo ledeno doba proširilo površinu zaleđenog mora, te povećavao se broj zima kada se zaleđivala čaki Temza, a brojni su posjedi u Alpama, Norveškoj i Islandu bili napušteni. 

Malom ledenom dobu prethodilo je razdoblje relativno viših temperatura koje je počelo oko 1400. godine.  Prije toga, između 1200. i 1400. godine u Europi je bio period izrazite labilnosti klime.

Malo ledeno doba je tako počelo pomalo i neprimjetno s povremenim žestokim zimama. Godišnja temperatura je pala za oko 1-1,5°C. To je prouzročilo nestajanje šuma u višim predjelima.

Klima tijekom malog ledenog doba nije bila ujednačena.