Kada se govori o međuvršnjačkom nasilju prvo je potrebno razumjeti razloge nasilnog ponašanja kod djece. Tek tada možemo primijeniti odgovarajuće mjere prevencije. Jedan od glavnih uzroka nasilnog ponašanja je nedostatak pažnje od strane roditelja.

Nekada se to odnosilo na djecu iz problematičnih obitelji u kojima su roditelji bili alkoholičari ili ovisnici i u kojima su se djeca sustavno zanemarivala. Međutim, u novije vrijeme sve je više nasilne djece iz normalnih obitelji. Obično se radi o obiteljima u kojima roditelji imaju dugo radno vrijeme, te je svakodnevni život prenatrpan brojnim obavezama. Roditelji naprosto nemaju dovoljno vremena kvalitetno se posvetiti djetetu. Razgovori su obično u usput dok se dijete vozi na neku aktivnost ili dok roditelji obavljaju poslove po kući. Obično se svode na nešto poput: "Kako je bilo u školi? Jesi dobio koju ocjenu?" Djeca se osjećaju zapostavljeno i otuđeno od roditelja. A kako bi privukla njihovu pažnju rade ono za što znaju da će ih zasigurno zainteresirati - postaju problematična.

Razlog je i nasilje u obitelji. Ako dijete godinama svakodnevno svjedoči nasilju između roditelja ili ga trpi, ono s vremenom počinje takvo ponašanje doživljavati kao normalno. Ne smijemo zaboraviti da su roditelji prvi modeli po kojem dijete uči i od kojih usvaja uvjerenja i stavove koje ono nosi kroz cijeli život. Na temelju njih oblikuje svoja ponašanja i odnose prema drugima. Mogli bismo reći da naprosto ne zna bolje.

Isto tako, djeca iz nasilnih obitelji hrane svoj ego reakcijama druge djece, odnosno njihovim strahom i osjećajem bespomoćnosti. To im daje osjećaj moći i osjećaju se bolje. Ona se ne mogu oduprijeti roditeljima i naprosto svoje frustracije prenose na one za koje znaju da im se neće moći oduprijeti. Odnosno, napadaju djecu koja su povučenija, mirnija i fizički slabija.

(Foto: Shuttestock)

Nerazvijena empatija

Do bullyinga dolazi i zbog nedostatno razvijene empatije. Odnosno, zbog nerazumijevanja vlastitih emocija i emocija drugih, te nerazumijevanje i prihvaćanja tuđih stajališta i mišljenja. Samopouzdanje također ima veliku ulogu u bullyingu. Djeca s niskim samopouzdanjem napad na druge vide kao način obrane i zaštite od mogućih kritika i napada, te često ne vide ništa pogrešno u svom ponašanju.

Iako je mnogima teško razumjeti, posebno roditeljima djece koja trpe nasilje, nasilno ponašanje je poziv u pomoć. I kazne koje im se nameću imaju kontraefekt. Kod njih samo dodatno potiču otpor prema autoritetu i zamjeranje prema zajednici (školi, vršnjacima, učiteljima...) jer se osjećaju neshvaćeno i odbačeno.

Nasilna djeca zahtijevaju sustavni rad kroz kojih ih se uči empatiji (vještina koja se nauči kao i vožnja bicikla), tolerantnosti, kako njihovo ponašanje utječe na druge, kako nenasilnim putem rješavati probleme i sukobe, kako se nositi s emocijama, kako upravljati ljutnjom. Njima treba jačati samopouzdanje i pomoći im da odbace negativne emocije i usmjere se na ono što im donosi veselje. Ona su često u oblaku negativnih emocija i zaboravljaju na male stvari koje ih usrećuju (fini ručak, dobra ocjena...).