Aulos glazbalo potječe iz Stare Grčke i bilo je glavni puhački instrument većine drevnih europskih naroda sve do ranog srednjeg vijeka. Aulos se tada smatrao instrumentom uzbuđenja i strasti.
Aulos je sačinjen od jedne ili dvije cijevi koje su se mogle svirati individualno ili u parovima. Najčešće je jedan svirač istovremeno držao dvije cijevi u ustima, pri čemu se na desnoj izvodila melodija, a na lijevoj pratnja. Desna cijev je imala dublje tonove, a lijeva više. Cijevi su najčešće bile izrađene od trske, drveta ili slonove kosti i imale su tri ili četiri rupice za prste. Broj rupica nije bio stalan, vremenom se povećavao pa je nekada imao i petnaest rupica. Grci su najčešće koristili aulos s dvije cijevi.
Izgledom podsjeća na obou. Na gornjem kraju aulos ima dvostruki jezičak.
