Ništa roditelja ne ispunjava olakšanjem poput zvuka plača novorođenčeta. Taj prvi udah zraka definira vrlo važan trenutak u našem životu, a opet neobično je da je jedan od najmanje razumljivih ljudskih ponašanja.
Većina onoga što znamo o fiziološkoj aktivnosti unutar pluća tijekom prvog udisaja dolazi ili iz pretkliničkih studija, koje često uključuju životinje, ili kroz invazivna promatranja koja riskiraju ometanje prirodnih plućnih funkcija, piše Science Alert.
No, o tome se sada zna puno više. Naime, tim istraživača iz Australije, Njemačke, Švicarske i Kanade je pomoću osjetljivog senzora na remenu kojega su omotali oko prsa novorođenčadi nakon poroda zabilježilo promjene u volumenu pluća koje se javljaju u djetetovim prvim minutama van maternice.
"Zdrave bebe pri rođenju koriste se izuzetno složenim metodama prilagodbe na disanje", rekao je klinički neonatolog David Tingay s Dječjeg istraživačkog instituta Murdoch (MCRI) u Australiji.
Djeca vježbaju pluća u maternici
"Postoji razlog zašto su roditelji, primalje i opstetričari zadovoljni kad čuju one prve vapaje koji potvrđuju život kada se dijete rodi".
Uređaj je prikupljao slike bebinih prsa, što je zajedno s video i audio podacima doprinijelo detaljnim opisima više od 1.400 udaha koje je 17 beba napravilo nakon carskog reza.
Rezultati su pružili statistički pregled procesa prozračivanja pluća u novorođenčadi, fiziološke aktivnosti pripreme i napuhavanja pluća kako bi im se omogućilo da preuzmu ulogu posteljice u izmjeni plinova.
Pojednostavljeno rečeno, dok su djeca u maternici, ona vježbaju svoja pluća. Iako su ona prepuna tekućine koja se luči iz plućne sluznice, i dalje prividno dišu kako bi se mozak i mišići pripremili za tu aktivnost nakon poroda.
Plakanje stvara obrazac protoka plina
Ovaj režim treninga jenjava neposredno prije rođenja. Snažne kontrakcije u fazi guranja kroz vaginalni kanal istiskuju dio tekućine, a istovremeno daju obilnu dozu adrenalina koji govori plućima da upiju što više te tekućine.
Veliki dio nje izlazi vani s prvim naletom zraka. Surfaktant koji oblaže plućne alveole pomaže im pri pražnjenju tekućine i njihovom širenju, pa se čini kao da novorođenče grglja te zatim vrlo glasno zaplače.
To plakanje stvara jedinstveni obrazac protoka plina koji pomaže u očuvanju funkcionalnog rezidualnog kapaciteta (volumen zraka koji zadržavamo u plućima nakon što izdahnemo). No, to disanje nije uravnoteženo između dva plućna krila, više je izraženo na desnoj nego lijevoj strani.
Od svih zabilježenih udisaja, plač se najviše pojavio u prvoj minuti nakon rođenja, a šest minuta kasnije više od polovice beba pravilno je disalo. Rezultati istraživanja pomoći će i kod razumijevanja disanja kod nedonoščadi kojima intubacija može biti vrlo štetna.
"Ova je studija pokazala da su pluća beba mnogo kompliciranija nego što su to tradicionalne metode praćenja ranije sugerirale", priopćili su znanstvenici.
