Prema najnovijoj hipotezi znanstvenika Erika Hoela, snovi su način na koji nas mozak priprema na nove i neočekivane situacije

Snovi mogu biti zbunjujući i bizarni, no i samo sanjanje, odnosno razlog zbog kojeg nam se snovi događaju dok spavamo ključ je otkrivanja tajne. Njihova subjektivna priroda i nedostatak ikakvog načina za njihovo bilježenje, otežava objašnjenje tog fenomena, ali i istraživanje razlika među pojedincima.

"Iako su iznesene razne hipoteze, mnogim od njih proturječi oskudna, halucinirajuća i narativna priroda snova, prirode koja, čini se, nema neku posebnu funkciju", rekao je za Guardian, Erik Hoel, istraživač docent za neuroznanost sa Sveučilišta Tufts u Massachusettsu.

On je, inspiriran nedavnim otkrićima o učenju strojnih "neuronskih mreža", odlučio predložiti alternativnu teoriju o snovima, koju je nazvao - pretpostavljena hipoteza o mozgu. Naime, čest problem pri treninzima umjetne inteligencije je preveliko upoznavanje s podacima na kojima se trenira, jer se pretpostavlja da se radi o savršenom prikazu svega što bi se moglo susresti. Zbo toga istraživači često rade kaos u podacima.

Treniranje neočekivanih okolnosti

Hoel smatra da naš mozak čini sličnu stvar kad sanjamo. Kako starimo, ističe, dani nam postaju prilično jednolični, što znači da je naš "set treninga" ograničen. No, moramo biti u stanju generalizirati svoje sposobnosti u novim i neočekivanim okolnostima, bilo da je riječ o pokretima, reakcijama, emocijama ili razumijevanju.

Dok smo budni, ne možemo ubacivati kaotične podatke u naš mozak, jer moramo svu svoju koncentraciju usmjeriti na zadatke pred nama i izvršiti ih što točnije. No, snovi su potpuno drugačiji, jer mogu naše poimanje stvarnosti učiniti kompliciranijim.

"Upravo neobičnost snova u njihovom odstupanju od budnog iskustva daje im njihovu biološku funkciju", rekao je Hoel te dodao da već postoje neki neuroznanstveni dokazi koji podupiru tu tezu.

Recimo, jedan od načina poticanja snova o nečemu što se događa u stvarnosti je ponavljanje novog zadatka, poput učenja žongliranja dok je osoba budna. Pretjerano treniranje zadatke, odnosno učenje žongliranja, pokreće fenomen prekomjerne opremljenosti, što znači da tijekom spavanja ljudski mozak pokušava generalizirati pojmove izvan svog treninga stvaranjem snova. To objašnjava zašto su ljudi bolji u fizičkim zadacima, poput žongliranja, nakon dobrog sna.

Koristi u budnom stanju

Iako još nitko nije propitao Hoelovu hipotezu, njena je prednost ozbiljnost shvaćanja fenomenologije snova, odnosno njihov oskudni halucinacijski i narativni sadržaj. Po tome, doživljavanje nepovezanih, ali fizički sličnih aktivnosti može donijeti neke koristi u budnom stanju. Tako recimo sanjarenje o letenju može poboljšati ravnotežu i stabilnosti pri trčanju.

"Sve je to vjerojatno. Ova teorija predlaže da se u snovima generaliziramo od onoga što smo naučili tijekom dana. Stoga se uklapa u razne druge trenutne teorije, poput nedavne Nextupove teorije, koja drži da snovi traže nove asocijacije onoga što je nedavno naučeno", smatra profesor Mark Blagrove, direktor Sveučilišnog laboratorija za san u Swanseaju.

No, kao i kod svih ostalih teorija o snu, nema dokaza da je sanjanje nešto više od pukog nefunkcionalnog nusproizvoda živčane aktivnosti.