Proglašen epidemijom modernog doba još prije desetak godina, stavljen na listu sindroma (ne i medicinskog stanja!) Svjetske zdravstvene organizacije prije nekoliko tjedana, Burnout je sve više dio i naše svakodnevice.
Burnout ili sagorijevanje na poslu, sindrom je vezan uz naš posao i isključivo može nastati u tom okruženju. Dakle, burnout ne možete doživjeti u vezi ili recimo u nekim prijateljskim odnosima. U modernim društvima često dolazi do ovog problema kod zaposlenika koji su posvećeni svom poslu, vrijedni i žele odraditi što je više moguće zadataka u svakom radnom danu. Ako još k tome dodamo i vlastiti osjećaj odgovornosti, logično je zaključiti da će se neki od nas osjetiti preopterećenima do razine pucanja. Nerealna očekivanja od samih sebe ali i nemogućnost toga da za neke obaveze i zaduženja kažemo “NE!”, dovode do toga da nismo u mogućnosti ispuniti ista. Razlika između postavljenih standarda i osjećaja vlastite učinkovitosti stvaraju veliku dozu nervoze ali i depresije. Ukoliko se jaz povećava i naše stanje bit će sve gore i gore.
Nije važno kakva ste osoba
Burnout nema puno veze s tim kakvi ste kao osoba, više s tim u kakvom društvu živite. Faktori koji povećavaju vjerojatnost pojave burnouta su česte promjene posla, više poslova od jednom, sve manje brige za zaposlenike u kompanijama, destruktivna kompetitivnost među suradnicima i sl. Velika konkurencija kao da nam brani reći “to ne znam”, “molim pomoć” ili ono najgore - “mislim da nemam kompetencije za taj zadatak”. Ako priznaš da si nemoćan ili nesiguran oko nečega, pregazit će te sustav, a tvoj posao preuzeti netko drugi. Ovakve su situacije potpuno nerealne jer “Katice za sve” ne postoje i ne bi na njima trebali inzistirati.
Stalna briga ili nesanica su prvi simptomi
Simptomi burnouta su takvi da ih je na početku teško primijetiti. Zaboravljivi ste, ponekad planete u situacijama u kojima bi inače ostali mirni, sve se više bavite stvarima za koje procjenjujete da su izvan vaše kontrole. U samom početku, osobe koje se nalaze u burnoutu, najčešće se žale na nesanicu ili na povećanu brigu u svakodnevici. Radi se o sustavu nošenja sa stresnim događajima u poslovnoj okolini koji nije produktivan, a nije niti zdrav za nas.
Postoje radna okruženja i kompanije koja na burnout gledaju kao na stanje koje "otpisuje" one slabe po sistemu "tko preživi pričat će". Takav jedan "sprint" model oslovanja omogućuje brzi uspjeh, veliku zaradu, ali i preveliku cijenu, gubitak zdravlja. Danas se sve više u kompanijama potiče “maratonski” model, za razliku od ranije opisanog jer ulaganje u radnike dugoročno znači uspjeh. Konačno, ulaganjem u zdravlje zaposlenika poboljšavamo i zadovoljstvo životom, a zaposlenici koji se vežu uz tvrtku za koju rade na razini vrijednosti, biti će spremni i više ulagati u nju.
(Foto: Thinkstock)
Postoji šest područja u kojima treba postojati balans kako ne bi došlo do burnouta:
1. Opterećenje poslom: imam ga previše, pod
stresom sam, stalno mi se posao gomila i sl.
2. Osjećaj kontrole: koliko imam prilike za
neovisnost na svom poslu?
3. Sistem nagrađivanja na poslu: ne samo u
smislu novca nego i u smislu pohvale (socijalna nagrada,
priznanje drugih za moj rad)
4. Zajednica: kakvi su moji odnosi sa
suradnicima? Kakav je moj tim?
5. Osjećaj poštenost: kako se primjenjuju
pravila na mom poslu? Koliko su fer? Mogu li napredovati jednako
kao i drugi?
6. Sustav vrijednosti: Direktno utječe na
naš smisao kojeg vidimo (ili ne vidimo) na poslu.
Unaprjeđenje bilo kojeg od navedenih područja može nas zaštititi od burnouta u budućnosti ili nam pomoći da iz njega izađemo. Ulaganje u svoj sustav nošenja sa stresnim događajima, ali i u odnose koje imamo s kolegicama i kolegama, mogu nam pomoći ostvariti balans na poslu. Uistinu nije potrebno da i dalje nastavite raditi posao koji vas "uništava", možete polako preuzimati končić po končić i proširiti svoj krug kontrole.
| <para><em><strong>O autorici:</strong></em></para><para><em><strong>Ana Čerenšek</strong></em><em> je psihologinja i mentalna trenerica. Cijelu karijeru provodi u savjetodavnom radu sa stotinama sportaša, sportašica, menadžera, glumaca, pustolova, ali i s ostalima u potrazi za izvrsnošću. Predstavlja dio tima vrhunskih sportaša poput Damira Martina (srebrni veslač iz OI Rio 2016.), Lovre Majera (najbolji mladi nogometaš 2017. i 2018.) i Ivana Raiča (kapetan odbojkaške reprezentacije hrvatske). Ana provodi poslovne treninge i edukacije za niz domaćih i međunarodnih tvrtki. Uz Igora Čerenšeka bila je član tima Davora Rostuhara, jedinog Hrvata na Južnom polu 2018. godine.</em></para> |
Pročitajte još:
- Zašto je promjena teška i kako si možemo pomoći?
- Deset jednostavnih smjernica za uspješno roditeljstvo
- Krivo je bojati se straha i isključivo tragati za srećom
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
