Svaki roditelj voli svoju tehniku odgoja djece smatrati najboljom, i većinom je to zaista tako zato što nitko ne poznaje narav i osobine djeteta poput njegovih roditelja. No, ipak postoje i neke zastarjele metode odgoja koje ipak, u 21. stoljeću, baš i ne biste trebali koristiti, smatraju stručnjaci.
Radi se o onim metodama koje uključuju emocionalno ili fizičko odvajanje od djece, jer takve metode na dulje staze mogu kod djece stvoriti i ozbiljnije probleme, tvrdi Vanessa Lapointe, autorica knjige Discipline Without Damage.
"Znanstveno je dokazano da je djeci potrebna emocionalna povezanost s roditeljima kako bi bila u redu. Zbog toga se štetni efekti ovakvih metoda i disciplina odgoja manifestiraju u neurološkom obliku, što posljedično utječe na normalan razvoj djeteta i njegov osjećaj vlastitoga 'ja'", tvrdi Laptoine. Stoga, umjesto da svoje dijete 'prevarom' nagovorite da se ponaša onako kako biste vi voljeli da se ponaša, Laptoine objašnjava kako je ključ dobrog ponašanja kod djece - izgradnja čvrste veze s njima.
Valja zapamtiti da je ovdje riječ o djeci
Jednom kad dijete osjeti snažnu povezanost s roditeljima, neće mu biti problem slušati ih. Možda neće uvijek napraviti sve onako kako roditelji zamisle, jer, ipak se ovdje radi o djeci, ali će postepeno shvatiti što sva ta 'pravila' znače, zašto su dobra za njih te će shvatiti da im roditelji zaista žele samo najbolje.
"To se zove uskočiti u ulogu odrasle osobe, definirati granice i držati ih se dovoljno čvrsto. No, pritom ne smijete zaboraviti ni na suosjećanje i lijepe riječi. Ovo vrlo jednostavno možete provesti u djelo, primjerice, sljedećim rečenicama: 'Ne, ne možeš. Ali razumijem zašto te to uzrujalo...' ili 'Ne, ne možeš, ali razumijem zašto si frustriran/frustrirana...'", dodaje Lapointe.
A evo kojih šest zastarjelih metoda i disciplina odgoja stručnjaci nikako ne preporučaju, već isključivo preporučaju da ih što prije zaboravite.
1. Lupanje po guzi
Istraživanja su pokazala kako ovakav način kažnjavanja djece gotovo nikad ne dovodi do pozitivnih rezultata. "Ako ih lupate po guzi, to ih ustvari čini još nervoznijima i zbog toga se ponašaju još gore nego prije. A nakon toga postaju sve teža i zahtjevnija", objašnjava razvojna psihologinja Elizabeth Gershoff, profesorica sa Sveučilišta u Teksasu iz Austina.
2. Suočavanje s posljedicama
I dok Lapointe smatra kako djeci treba odlučno pokazati da su u krivu kad naprave nešto loše, roditelji obično djecu zatim kažnjavaju nečim što ona apsolutno preziru. Primjerice, dajući im da obave neki kućanski posao koji ne vole raditi. No, na taj način ne činite ništa dobroga, već svoju povezanost s vlastitom djecom okrećete na drugu stranu i smanjujete tu emocionalnu povezanost.
3. Instantno oduzimanje privilegija
Ako im prilikom prve manje pogreške oduzmete mobitel, laptop, omiljenu igračku ili im zabranite gledanje televizije, time biste mogli napraviti više štete nego koristi i u njima probuditi pakost. I dok su neki stručnjaci za to da im se ipak oduzme određena privilegija kad naprave nešto loše, i dalje moramo znati da se ova tehnika oslanja na manipulaciju od strane roditelja.
4. Tjeranje da u samoći razmišljaju o 'posljedicama'
Stručnjaci Tina Payne Bryson i Daniel J. Siegel tvrde kako ova metoda ne daje uvijek željene rezultate. "Kad djecu natjeramo da stoje i razmišljaju u tišini, time im zapravo dajemo vremena da razmišljaju o svojim 'groznim' roditeljima koji ih uvijek samo kažnjavaju te pritom gube mogućnost da se s roditeljima povežu na neki konkretniji način, koji izgrađuje empatiju, dopušta im da sagledaju svoje greške iz drugačije perspektive i zajedno s roditeljima dođu do najboljeg rješenja", napisali su Siegel i Bryson u svojoj knjizi No-Drama Discipline.
5. Neprestano i nepotrebno nagrađivanje
Iako vam se može učiniti kako ćete djecu, dajući im nagrade, slatkiše i ostale sitnice kako biste ih potaknuli da se ljepše ponašaju, zaista odgojiti u pozitivnom smjeru, ta vas metoda može itekako zavarati. "Zapravo se ovdje ne radi o nagradi kao takvoj, već ih i na taj način kažnjavate", tvrdi Lapointe, jer ih ustvari 'nagrađujete' kako se ne bi ponašala na određeni način.
6. Posramljivanje
Studija iz 2010. godine pokazala je kako posramljivanje kod djece može uzrokovati anksioznost i nelagodu. "Želimo da naša djeca budu povezana i s vlastitim razmišljanjima i s vlastitim srcem, a kad im neprestano govorimo da njihove emocije nemaju vrijednosti ni smisla, tjeramo ih da se isključuju i otuđuju", objašnjava Lapointe.
