Ono što još više zabrinjava jest studija koju je proveo Benjamin Hankin sa Sveučilišta Denver.
Slijedi pet zabrinjavajućih primjera rezultata njegove studije:
1. Blizu osam posto učenika trećih razreda osnovne škole barem se jedanput namjerno udarilo, porezalo, opeklo ili na neki drugi način samoozlijedilo.
2. Oko četiri posto učenika šestih razreda osnovne škole sudjelovalo je u sličnom štetnom ponašanju.
3. Oko 13 posto učenika prvog srednje na neki se način samoozlijedilo, većina njih su djevojčice.
4. Mlađa djeca najvjerojatnije će se udarati.
5. Djeca prvih razreda srednje škole najvjerojatnije će se rezati kožu.
Čini se paradoksalnim da se djeca i tinejdžeri ozljeđuju kako bi se oslobodili emocionalnog stresa, ali upravo to se događa. Radije se suočavaju s tjelesnom, nego emocionalnom boli, jer im ona dođe kao distrakcija negativnih emocija. Često se ne znaju učinkovito uhvatati ukoštac s emocionalnim problemima.
Psihologica Barbara Greenberg, koja je s takvom djecom radila preko dva desetljeća, tvrdi da djeci sklonoj samoozljeđivanju pomaže dobra psihološka pomoć i učenje novih i učinkovitih načina nošenja s negativnim emocijama poput ljutnje ili frustracije.
'Možda tema nije najugodnija, ali mora se prihvatiti ozbiljno. Roditelji - pomozite svojoj djeci bez ljutnje ili osuđivanja. To nije lako, ali je neophodno. Sretno!', poručuje Barbara Greenberg.
