"Prije otprilike tjedan dana sam na Facebooku objavila nešto što sam smatrala potpuno nevinom i smiješnom fotkom mog jedno i pol-godišnjeg sinčića Oscara. Na toj fotografiji Oscar je obučen u crveni bodi na prugice i na glavi ima bisernu ogrlicu koja pripada njegovoj sestrični. U opisu ispod fotke piše: "Kad ti sestrična kaže da staviš ogrlicu na kosu, pa je ti staviš i još poziraš za fotku."
Sad kad pogledam unatrag, zbog ove sam objave trebala biti jedino ponosna i sretna zbog svog sinčića. No, umjesto toga, dobila sam hrpu komentara koji su me iznimno razljutili. "Prestani od njega raditi djevojčicu, on je dječak", napisao je u komentarima jedan moj rođak. Moj je odgovor bio vrlo jednostavan, a glasio je nekako ovako: "Mi nikad Oscara ne bismo tjerali da bude nešto što nije. Jer, zapravo, odluka o tome isključivo je na njemu."
Moj suprug Anthony i ja ne vjerujemo da je rod binarna stvar, i zbog toga smo odlučili odgajati Oscara na način koji mu omogućuje da postavlja vlastita pravila vezana uz rodni identitet. A kako bismo mu dopustili da istraži sve opcije koje postoje, ne ograničavamo se kod kupnji igračaka s kojima se igra niti mu odabiremo isključivo odjeću koja je 'predviđena za dječake'. (Kao što to Anthony kaže, "On ne treba znati što je predviđeno za djevojčice, a što za dječake. On mora sam odlučiti što je predviđeno upravo za Oscara.") I to je odluka koju smo nas dvoje donijeli zajedno, kao roditelji - i definitivno se ne tiče nikoga osim nas. No, to baš i ne spriječava ljude da naglašavaju kako njegova lutkica ili ružičaste Crocksice, koje je silno htio kako bi imao iste poput Claire, ne odgovaraju "postavljenoj normi".
'Djevojčice se ne bi smjele igrati traktorima', dobacio mi je neljubazni gospodin. Rekla sam mu da, kao prvo, Oscar nije djevojčica i kao drugo - to što je rekao nije točno kako god okreneš
Nakon što je Oscar rođen, sama sam sebi obećala da ću ga što je češće moguće podsjećati na dva najvažnija životna pravila: budi drag i voli druge čitavim svojim srcem. I znam i vrlo sam dobro svjesna činjenice da će mu se u životu često događati nešto zbog čega će ove dvije vrijednosti biti na velikoj kušnji. Ali iskreno, nikad nisam očekivala da će moje 'mama instinkte' kritizirati i to u tolikoj količini ljudi oko mene, a pogotovo ne u vezi toga što moj sin oblači ili kakvim se igračkama igra.
Naki dan sam bila u trgovini, kupovala sam neke namirnice koje su nam bile potrebne, a nakon kupnje Oscar i ja smo odlučili malo odmoriti u dvorištu ispred jednog kafića. Gledala sam ga kako gura svoj traktor po travi, dok je na glavi imao zavezanu pletenu kapu koja ga je čuvala od tada prilično hladnog vremena. Jedan se muškarac zaustavio pored njega - iskreno, mislila sam da mu se odlučio diviti ili nešto, pa sam mu se nasmijala - ali umjesto toga on se okrenuo prema meni i rekao: "Djevojčice se ne bi smjele igrati traktorima!"
Nabacila sam kiseli smješak i odgovorila mu: "E pa, on nije djevojčica", i bila sam poprilično kul. "Ali kako god bilo, to što ste rekli nije točno." Samo se nasmijao i produžio dalje. Prije nego li sam postala majka vjerojatno bih mu odgovorila da si taj traktor zabije u...znate gdje, ali naučila sam se kontrolirati tijekom indicenata poput ovoga. Ne zato što smatram da nije vrijedno proturječiti, već zato što se čuvam za ono što bi potencijalno moglo uslijediti kad Oscar još malo poraste. Zasad sam suzdržana i pokušavam se obuzdati kad nam gospođa u trgovini kaže da je baš "lijepo od njegovog tate što mu je dopustio da se igra lutkicama." No, ono što me muči najviše od svega jest činjenica da će se uskoro početi susretati s ljudima i događajima izvan našeg sigurnog balona, koji smo za njega kreirali ja i moj suprug - realno, vrtić nije tako daleko - a mi ga ondje nećemo moći zaštititi. Stoga sve što možemo napraviti jest naučiti ga da se prema ljudima odnosi bolje nego što će se drugi možda ponekad odnositi prema njemu - i da uvijek bude otvorena srca i otvorena uma.
Na nama je da kao roditelji svojoj djeci pružimo podršku i priliku, a sve ostalo je na njima...
Oscar je rođen s muškim genitalijama te mu se stoga, barem zasad, obraćamo s 'on'. Ali ako nam ikada dođe i kaže da mu to ne odgovara, ja ću biti spremna prihvatiti ono što on želi i ono što jest i neće mi biti bitni nazivi koje koristimo da bismo ga dozvali. Nadamo se da će mu naša otvorenost prema svim tim temama, uključujući rodni identitet i seksualnost, pomoći da bude manje uplašen razgovarati o tome s nama (i s drugima) - kad god on to poželi, jer će mu sve od navedenoga biti savršeno prirodno.
Možda Oscar jednom odluči da mu je ružičasta najdraža boja. Možda će htjeti nositi ružičastu odjeću u kojoj će kopati po blatu u parku. Možda će jednom u izlogu vidjeti haljinu koja mu se sviđa jer je prepuna šljokica, pa će je htjeti nositi. Bez obzira na situaciju, reći ću mu: "O čemu god se radilo, ljubavi, idi za tim." Ne želim da Oscara definira majica koju nosi ili lutka koju drži pod rukom tijekom noći dok spava.
Nedavno je jedna osoba na Instagramu ostavila komentar na jednu fotografiju Oscara koju sam objavila. Napisala mi je da "odgajam dušu koja će jednog dana promijeniti svijet." Plakala sam nakon što sam pročitala njen komentar zato što, čovječe, to je upravo ono čemu se ja kao roditelj mogu nadati. Tko zna što će moj prekrasan sin postati kad poraste? Naš je jedini zadatak da, kao roditelji, svom djetetu pružimo život prepun različitih i genijalnih prilika. Sve ostalo je na njima..."
Izvor: Redbook Magazine
