Diplomirana ekonomistica iz Zagreba Tea Bekavac je u sedmom mjesecu trudnoće saznala da je njezina beba teško bolesna. Odlučila je roditi dijete, kćer Ritu, koja je živjela još samo dva i pol mjeseca, piše RTL.
"Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće s našim trećim djetetom kad sam saznala da moja beba ima dijagnozu nespojivu sa životom. Iznijela sam trudnoću do kraja i naša kći Rita živjela je još dva i pol mjeseca. Imala sam je priliku upoznati, voljeti i oprostiti se od nje. Učinila sam za svoju bolesnu kćer sve što sam mogla, kao što to radim i za svoju drugu djecu", rekla je Tea.
Ispričala je kako je na pregledu na kojem je saznala za dio dijagnoze bila sama.
"Oko mene su bili doktori i sestre i govorili mi da će mi biti teško, a meni je u glavi samo jedna misao koju sam više puta u toj prostoriji izgovorila na glas: Doktore, ja ću roditi svoje dijete! Nakon što sam saznala za dijagnozu, svijet mi se srušio, ali krenula je i moja borba za život moga djeteta. Nakon što sam malo došla k sebi počela sam više pričati sa svojom bebom preko trbuha i maziti je jer sam znala da svaki trenutak može biti i posljednji s obzirom na to da veliki postotak teško bolesne djece umire u majčinom trbuhu. Rijetko koje dijete 'izdrži' do poroda", ispričala je ekonomistica.
Nije htjela pobaciti
Odmah je odlučila da će zadržati dijete i tvrdi da joj je bilo jako teško. I u vrijeme dok je njezina Rita bila u trbuhu i nakon što je rodila. Priča kako su stalno bili u iščekivanju.
"Nikad ne znaš koji trenutak je posljednji. Imaš stotinu pitanja, a nemaš odgovora. Majka odnosno cijela obitelj nekako ostane sama i mora donositi odluke koje nikada prije nije morala. Cijeli život stane. Smatram da u našem društvu nedostaje podrška majkama i obiteljima, odnosno definiran proces u kojem obitelj od početka dijagnoze ima psihičku i moralnu podršku stručnog osoblja i obitelji koje su se našle u istim situacijama", kazala je.
Nije razmišljala o pobačaju, makar je znala da će biti teško. Tvrdi kako joj je bilo teško svaki dan živjeti s činjenicom da će njezino dijete ili umrijeti u njezinom trbuhu ili će živjeti kratko nakon poroda. Istaknula je kako je to strašna misao za jednu mamu.
"U jednom trenutku sam čak pomislila pa ako već neće živjeti, bolje bi bilo da umre u mom trbuhu jer će mi biti teško ako se rodi i ako je upoznam, ali zapravo je bilo upravo suprotno", rekla je.
Tea kaže da nikada nije bila pod pristiskom da pobaci ili ne pobaci, a jedan doktor joj je čak predložio da ode u Sloveniju usmrtiti bebu, ali je ona odbila.
Imala je podršku obitelji i okoline
"Suprug i moja okolina su me podržavali. Nitko me nije nagovarao, ali atmosfera je bila takva da mi je većina nametala strah jer ne znam što me čeka, da nisam svjesna kako će mi se život promijeniti, da imam drugu djecu i da moram misliti i na njih", kaže.
Tea je već u životu iskusila što je to tuga jer je doživjela smrt svoje majke. Kaže da je shvatila da okolnosti ne možemo mijenjati, ali možemo mijenjati pogled na njih. Čim je saznala dijagnozu je odlučila roditi, a cijelo vrijeme je imala podršku od supruga.
"Najviše me potaknula činjenica da moj maleni anđeo treba moju veliku zaštitu i podršku zbog društva u koje će doći, a koje baš ne prihvaća takvu, bolesnu djecu. Baš zato što je bolesna i ne znam koliko će živjeti, htjela sam joj pružiti što više ljubavi, svaki dan, dok je bila u trbuhu i dok je bila u bolnici u inkubatoru. Svaki dan smo suprug i ja bili u bolnici, ljubili je, mazili, pjevali, pričali s njom. Stotinu sam puta izgovorila: Rita, volim te, baš takvu kakva jesi! Za mene si savršena! I tu našu ljubav je Rita osjetila i živjela je duže od svih prognoza. Budila se u isto vrijeme svaki dan upravo kada smo mi dolazili u posjet. Ne mogu vam opisati tu ljubav i nježnost koju sam osjećala i potrebu da je zaštitim od svih koji misle da je njezin život manje vrijedan od života zdravog djeteta", rekla je.
'Preminula je u mojim rukama'
Tea je istaknula da je Rita u dva i pol mjeseca svog života dodirnula živote mnoge ljudi - od prijatelja, obitelji, doktora i sestara.
"Netko to neće uspjeti u cijelom svom životu tako da smatram da je ona ispunila smisao svog života. Bilo je jako puno teških i sretnih trenutaka. Jako dobro razumijem kako se osjećaju mame koje se nađu u sličnoj situaciji. Iz mog iskutva, najvažnije je da kasnije možeš mirno živjeti s tim što si odlučila. Moja Rita je preminula na mojim rukama. Uz nju smo bili oboje, njezina mama i njezin tata. To je najstrašniji trenutak koji roditelji mogu doživjeti. Istovremeno smo bili presretni što smo u tom najtežem trenutku bili uz svoju djevojčicu i što se uz zagrljaje i poljupce svojih roditelja preselila u vječnost", ispričala je Tea i priznala da danas ima mir u srcu i živi normalno. S veseljem priča o Riti i pokazuje slike. Kaže da zna da je donijela ispravnu odluku jer osjeća mir i živi normalnim životom.
"Kada daš sve od sebe i učiniš sve što je u tvojoj moći za svoje dijete – imaš mir. I na kraju te to teško iskustvo istovremeno i obogati", ispričala je.
Ima i poruku za sve žene koje se nađu u sličnoj situaciji.
"Svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji kao prvo poručujem – suosjećam, razumijem kako vam je. Kao drugo, preporučujem da razgovarate sa ženama koje su doživjele slične situacije. Provjerite kako se osjećaju danas. I treće i najvažnije, ako postoji mogućnost, pružite priliku svome djetešcu bez obzira kako teško bilo. Ljubav će vam se vratiti višestruko", kazala je.
"Ljudi koji mole i pružaju pomoć trudnicama pred bolnicama nisu me potaknuli da zadržim dijete. Odluka je bila moja i suprugova. S obzirom na to da živimo u demokratskom društvu smatram da imaju pravo nuditi potporu i izražavati podršku ženama koje se možda nalaze u teškim životnim situacijama. Svojim djelovanjem nikoga ne ugrožavaju, a nekome možda pomognu. Smatram da je svaki život vrijedan i da svi zaslužuju priliku da se rode", zaključila je.
