"Danny se prisjetio kako je bio na vijeću fakulteta i bilježio sve na laptop, da bi u jednom trenutku podigao pogled i shvatio da nema pojma o čemu govornik zapravo priča" prepričava dr. sci. Pam Mueller s Princetona anegdotu kolege Daniela Oppenheimera, prenosi Psyblog.
Nakon što su primijetili kako se teže prisjećaju bilješki s laptopa dvoje psihologa odlučili su podrobnije istražiti fenomen.
Studentima su dali slušati predavanje; polovica je bilježila na papir, polovica na laptop. Nakon pola sata, studenti su trebali riješiti upitnik s dvije vrste pitanja: činjeničnim (npr. otprilike prije koliko godina je postojala civilizacija u dolini Inda) i primjenjeno-esejističkim (npr. Kako je Japan, a kako Švedska pristupio problemu rješavanja nejednakosti u društvu)
Studenti obje skupine podjednako su dobro zapamtili činjenice, no oni koji su rukom pisali bilješke daleko bolje su savladali konceptualna pitanja.
Razlika proizlazi iz prilično različitih mentalnih procesa pisanja rukom i pisanja laptopom, Oni koji tipkaju na laptop često samo transkribiraju ono što čuju, dok oni koji pišu rukom se puno više uključe u proces obrade informacije.
"Čini se da oni koji pišu rukom više selektiraju informacije koje će zapisati, pa puno učinkovitije uče iz bilješki" smatra Mueller. Onima koji baš žele bilježiti stvari na laptop savjetuje da, umjesto da samo tipkaju što se govori, filtriraju ono što je važno jer će već sama obrada informacija usaditi pomoći u pamćenju.
