Svaki oblik agresivnosti je posljedica neke frustracije. Ako dijete nije zadovoljilo neku od svojih potreba ili je zanemareno neko od njegovih stanja, ono postaje agresivno.
Često miješamo agresivnost i povremene svađe. Agresivnost je svaki oblik ponašanja u kojem se namjerno povređuje drugo dijete. Nekada je to udarac, nekada griženje ili pljuvanje, kao fizički oblik agresivnosti ili vrijeđanje i ruganje kao verbalna agresivnost.
Niti jedno od toga nikako ne bismo smjeli zanemariti ili ignorirati. Mali problemi koji se ne rješavaju uvijek prelaze u velike i teško rješive probleme. Važno je razgraničiti kada je udarac bio s namjerom, a kada slučajna reakcija iz nekog protesta.
Mala djeca koja još ne govore ili nemaju dobro razvijen govor kao alat za pregovaranje te nemaju razvijenu tu vještinu, često pribjegavaju malim oblicima agresivnosti. Tada nema potrebe za zabrinjavanjem, ali je važno svako takvo ponašanje primjetiti i reagirati na njega.
Ako vaše dijete udari brata, sestru ili prijatelja kad mu otme neku igračku, smatrajte to borbom za sebe, ali mu ponudite neka drugačija i konstruktivnija rješenja. Kao naprimjer: 'Imaš pravo, ne smije ti uzeti iz ruke, lijepo je da pita, ali nemoj ga zato udariti, reci mu da se sada ti igraš pa ćeš mu dati poslije' ili ako još ne priča: 'Nije lijepo da ti je uzeo igračku, ali nije ni lijepo udariti nekoga, pokaži mu da se sada ti igraš'.
Roditelji su uvijek zabrinuti za svoje dijete i nikako ne žele da im dijete postane žrtva nasilja, pa uče dijete od malena različitim metodama obrane od nasilja. Potrudite se da te metode ne uključuju novo nasilje kao: 'Vrati mu, ako te udari', nego zaustavljanje nasilja. Naravno, uz ovakve brige, uvijek morate imati na umu da ni vaše dijete ne postane nasilnik, učite ga kako nenasilno rješavati probleme. Budite mu primjer, u obitelji razgovorom i bez povišenih tonova rješavajte probleme.
Ne zaboravite da je agresija posljedica frustracije, trudite se da vaše dijete raste bez frustracija pa se potreba za agresivnošću neće niti javiti.
