Ribafish: 'Ovo je najbolje što možete napraviti za sebe. Tada shvatiš da sve to ima smisla'
Podcast Offline Ivane Ivande Rožić: Osvrćući se na svoj životni put i pedesete godine u kojima se sada nalazi, Ribafish je pokazao veliku dozu zrelosti i samoironije
U novoj epizodi podcasta 'Offline' reporterka RTL-a Ivana Ivanda Rožić ugostila je jedno od najpoznatijih lica domaće gastro i blogerske scene, Domagoja Jakopovića Ribafisha.
Iako ga javnost percipira kao kako on sam kaže vječitog 'klauna', veseljaka i hedonista koji uživa u hrani i putovanjima, iza tog osmijeha krije se duboka životna priča obilježena nevjerojatnom snagom da se iz životnih izazova stvori nešto plemenito i trajno.
U inspirativnom razgovoru, Ribafish je otvorio dušu govoreći o ljubavi prema sinu Roku, nastanku hvalevrijednog projekta RokOtok, pronalasku unutarnje snage te lekcijama koje je naučio na svom putu, a koje danas prenosi mlađim generacijama.
Obećanje koje je pokrenulo more
Priča o projektu RokOtok, koji je ujedinio tisuće djece i roditelja diljem Hrvatske, započela je iz velike ljubavi i jednog važnog obećanja. Ribafish se prisjetio zajedničkog plana koji je imao sa sinom – posjetiti sve hrvatske nastanjene otoke.
"Imali smo kartu Hrvatske i križali područja gdje smo bili. Jedno od obećanja bilo je da ćemo nekako doći do svih tih naših 50 otoka", prisjetio se Ribafish. Odlučan u namjeri da tu ideju pretvori u stvarnost, Domagoj je odlučio ispuniti obećanje na jedinstven način – plivanjem.
Odlučio je plivati od Dubrovnika do Slovenije, povezujući otoke i ljude. Iako su mu mnogi govorili da je to nemoguće, a suočavao se i s birokratskim preprekama te fizičkim ozljedama poput puknuća tetive bicepsa, nije odustajao, vođen pozitivnom energijom i podrškom ljudi.
"Bilo je trenutaka kada je bilo teško, ali i trenutaka kada je bilo veličanstveno. Kad savladaš neku udaljenost za koju se pitaš 'kako', shvatiš da postoji viši cilj", objasnio je. Taj viši cilj nije bio samo plivanje, već edukacija i radost djece. Kroz projekt je prošlo oko osam tisuća djece i isto toliko roditelja, a fokus je bio na odmicanju od ekrana, boravku u prirodi i ekologiji.
"Ako je deset posto klinaca nešto zapamtilo i pokrenulo se, onda RokOtok ima smisla", skromno je zaključio, dodajući kako ga najviše vesele fotografije djece koja i godinama kasnije čiste okoliš ili istražuju prirodu, inspirirana upravo tim susretima.
Pronalazak snage i novi horizonti
Razgovor je dotaknuo i načine na koje je Ribafish pronašao snagu za dalje nakon najtežih životnih trenutaka. Priznao je kako je ključno bilo pronaći fokus i usmjeriti energiju u stvaranje nečeg novog.
U potrazi za mirom i smislom, povukao je hrabar potez. Uzeo je ušteđevinu i otputovao u Zanzibar, na mjesto koje je oduvijek želio posjetiti. To putovanje postalo je prekretnica.
"Nisam nikome ništa rekao. Samo sam otišao tamo, pozdravio se s ljudima... Sjeo sam na plažu i počeo pisati knjigu", prisjetio se Ribafish, opisujući kako je upravo u pisanju i stvaranju pronašao izlaz. Povratak u stvarnost značio je posvećenost radu – tražio je od urednika da ga angažiraju što više, shvativši da ga produktivnost i kreativnost guraju naprijed.
Govoreći o borbi s tugom, istaknuo je važnost gledanja u budućnost. "Svaki dan se budiš i odlučuješ ići naprijed. Popraviti prošlost se ne može, ali se može graditi budućnost", rekao je, ističući kako mu danas najviše pomaže okruženost pozitivnim ljudima i sudjelovanje u hvalevrijednim akcijama poput "Čistećih medvjedića", gdje zajedništvo liječi sve rane.
Vremeplov i životne lekcije
Osvrćući se na svoj životni put i pedesete godine u kojima se sada nalazi, Ribafish je pokazao veliku dozu zrelosti i samoironije. Na pitanje bi li nešto promijenio, odgovorio je s fokusom na one lijepe, male trenutke koje često uzimamo zdravo za gotovo.
"Naravno da bih volio izmisliti vremeplov, prvenstveno da ponovno proživim neke jednostavne, sretne trenutke, poput obroka s ocem u staroj krčmi", rekao je s osmijehom. Priznao je da je kroz godine naučio biti blaži prema sebi i drugima, ostavljajući iza sebe cinizam koji je nekada koristio kao štit.
Svjestan je svog rasta i promjene. "Nekada sam možda nosio masku kako bih zabavio društvo, ali danas je to drugačije", objasnio je. Danas je njegov smijeh iskreniji, a smisao pronalazi u konkretnom djelovanju za dobrobit zajednice, shvaćajući da je autentičnost važnija od bilo kakve predstave za javnost.
Ostavština za budućnost
Poruka koju Ribafish šalje je ona nade, optimizma i aktivizma. Smatra da se svijet ne može promijeniti preko noći, ali da svatko može učiniti mali korak koji, kada se zbroji, čini veliku razliku. Potiče povratak pravim vrijednostima – zajedništvu, empatiji i brizi za druge.
"Najbolje ćemo napraviti za sebe tako da napravimo nešto dobro za druge. Kad ti netko dođe, zagrli te i zahvali, shvatiš da sve to ima dubokog smisla", zaključio je Ribafish. Njegov put do pokretača jedne od najljepših ljetnih priča na Jadranu dokaz je da se ljubavlju i upornošću može stvoriti nešto što oplemenjuje tisuće života i ostavlja neizbrisiv trag dobrote.